Nakon Kena Russella (2008.) i Terryja Jonesa (2010.), treći dobitnik motovunske nagrade kojom se slavi neukalupljenost, austrijski je autor Ulrich Seidl, koji je svojim filmskim opusom posve izbrisao granice između dokumentarnog i igranog filma, činjenica i fikcije, ali i uvriježene konvencije 'uređenih filmskih kategorija'.
U sklopu programa Motovun Film Festivala prikazana je mini-retrospektiva Seidlovih filmova, 'Pasji dani', 'Isuse, znaš', 'Uvoz, Izvoz', 'Prisni prijatelj' i 'Zabava bez granica', a neposredno prije same dodjele, i njegov zabranjivani jednominutni film – 'Braćo, veselimo se', čiju je projekciju najavio predsjednik Savjetodavnog odbora festivala – Mike Downey.
'Već na drugom izdanju Motovun Film Festivala publici smo počeli otkrivati filmove Ulricha Seidla, i to s s ponosom nastavili do danas. No, ako ste pogledali i samo 'Braćo, veselimo se', jasno vam je da je riječ o autoru koji je uvijek išao protiv struje, borio se za prostor drugačijeg u onome što zovemo film', istaknuo je direktor festivala u časnoj mirovini, Rajko Grlić, prije no što je uručio nagradu Ulrichu Seidlu.
Sam Seidl je, primajući nagradu, rekao:
'Vrlo sam sretan i zadovoljan te se osjećam počašćenim što primam ovu nagradu u Motovunu. Uvijek je, naravno, lijepo primati nagrade, posebno u ovom slučaju, u slučaju motovunske Maverick nagrade, koja znači potvrdu mog filmskog rada. No, uvijek kad primam nagrade pitam se jesam li učinio što krivo.
Bez izuzetka se pitam jesam li postao premalo provokativan, jer – na kraju krajeva – nagrađuje me se nekakvom nagradom. No, ako sam dobro shvatio, danas me ovdje nagrađujete za moje filmsko buntovništvo – dakle – ipak je sve u redu. Ipak, nekonformizam ima svoje opasnosti, on krije zamku da buntovništvo postane samo sebi svrhom. Buntovništvo nikad ne smije postati program jednog filmaša.
Moj program je da programa – nema.
Moj program je da jednostavno – promatram svijet. Moji filmovi gledaju tamo gdje nerado gledamo, tamo gdje boli, tamo gdje nerado gledamo da ne bismo otkrili sami sebe. Gledam u privatnost koja se krije iza fasade, svakodnevicu, na nešto normalno, na pakao normalnog – na nešto što svi poznajemo i nadam se da je to uvijek jedno neugodno, uznemiravajuće i u najboljem slučaju jedno trajno iskustvo.
Ja ne snimam vjenčanja, i ne tražim sreću, već pripovijedam o ljudima koji je traže, nastojeći svojim filmovima uznemiravati. Zato ovu nagradu doživljavam kao ohrabrenje, poticaj da nastavim sa svojim filmskim uznemiravanjem. Hvala vam!'
Tom je prigodom najavio svoj najnoviji projekt, još uvijek nedovršenu trilogiju 'Paradise' ('Raj'), koja je prvobitno planirana kao jedan film s tri isprepletene priče, no pretvorila se u tri odvojena cjelovečernja filma. 'Nisam se krenuo baviti filmom da bih radio dokumentarce, već da bih radio filmove. I nisam želio biti pod utjecajem institucija, žirija, nagrada... želio sam imati najveću moguću stvaralačku slobodu. No, činjenica je da je daleko lakše osigurati sredstva za snimanje dokumentaraca. I tako sam počeo snimati igrane filmove s karakteristikama dokumentarnih. To je, naravno, bilo vrlo uznemirujuće za mnoge koji nisu mogli razlučiti jesu li u pitanju dokumentarci ili igrani filmovi.''
Ulrich Seidl rođen je u Beču 1952., a odrastao je u gradu Hornu u donjoj Austriji. Studirao je novinarstvo, povijest umjetnosti i dramu u Beču, uzdržavajući se raznoraznim poslovima, prije no što je u dobi od 26 godina upisao studij na prestižnoj Bečkoj filmskoj akademiji.
Prethodni članci:
arti-201107280016006 arti-201107260105006 arti-201107110254006
