Naslov izložbe citat je iz Huckleberry Finna, ujedno i naslov pjesme Laurie Anderson, s kojim se junak Twainovog romana nada boljem svijetu van dobro poznatog mu okruženja.

Okruženje u kojem su se umjetnici s ove izložbe formirali su devedesete i nulte godine u kojima je od velikih gesta u svrhu prepoznavanja nacionalnih identiteta - umjetnost - prešla put do nezavidne pozicije analitičara i kritičara dominantnih društvenih, ekonomskih i političkih modela koji su se razvili u tranzicijskom društvu.

Sadašnji trenutak, kroz takozvane male geste

U vrijeme kada umjetnički bunt i kritičke pozicije umjetnika postaju dominantne, tj. očekivane umjetničke prakse, Leila Topić, pozivajući se na Miku Hannula i njegove politike malih gesti, odabire radove koji upravo malim gestama progovaraju o sadašnjem trenutku, ili riječima same kustosice:

"Kroz ovaj projekt sam željela predstaviti radove koje progovaraju o sadašnjem trenutku, kroz takozvane male geste koje valja shvatiti kao metaforu za jednostavne i minimalne modele izričaja koji izbjegavaju politikantstvo ili spektakularnost trenutka. Kroz pozicije ovih autora željela sam omogućiti razvoj pripovijesti o autorefleksiji, izlasku iz nametnutih granica identiteta, miroljubivom konfliktu i razumnom neslaganju." Nakon prošlogodišnje izložbe u Beču, radove do 5. svibnja možete pogledati u galeriji Trafo u Budimpešti.

Političke elite koje su u tranzicijskim procesima posve izgubile obraz

Naslonjena na balkon u pozi uživanja, Renata Poljak u radu The View gleda na arhitekturu koja je metastazirala u poslijeratnoj Hrvatskoj. S filmom Velika očekivanja priča dobiva širi kontekst u kojem kroz osobnu priču autorica govori o društveno prihvaćenom nasilju u svim sferama života, od privatnog do javnog.

U seriji fotografija Anđeli prljavog lica, Igor Grubić okreće situaciju i naglašava simboličku čistoću fizički zaprljanih rudara u odnosu na političke elite koje su u tranzicijskim procesima posve izgubile obraz. U ovom radu riječ je o režiranim fotografijama rudara Kolubare čiji je štrajk simbolički označio kraj Miloševićevog režima u Srbiji.

Gubitak kontrole nad vlastitim tijelom

S autoportretnim fotografijama pod nazivom Nemoć, Vlasta Žanić svojevoljno se okreće od realnosti i dovodi u situaciju u kojoj nema kontrolu nad vlastitim tijelom. Radom problematizira nemogućnost doživljaja autentičnog iskustva u realnosti i opasnosti bijega iz iste.

Performans Slavena Tolja i Igora Pavlice pod nazivom Patriot možete vidjeti na priloženom videu. Salutirajući na različite načine Tolj sam pojam patriotizma dovodi u vezu svim nam poznatim režimima i ideologijama te ga tako relativizira, pozicionirajući sebe kao istinskog patriotu koji kroz umjetnost i aktivizam predstavlja snažnu opoziciju vladajućoj društveno-političkoj hegemoniji.

Prostori su motivi na fotografijama kako Igora Kuduza tako i Jasenka Rasola. Kuduzovi mutni obrisi fotografskih prikaza interijera neminovno asociraju na ono što Marc Augé određuje kao nemjesta. Rasolovi Zimski vrtovi zapravo su gradski vrtovi, prostori novog zajedništva i slobode urbanog čovjeka. Ipak,snimljeni napušteni za zimskih mjeseci, vrtovi artikuliraju izvjesnu samoću, dotrajalost i zamor.

Napušteni prostor mjesto je radnje i video rada Damira Očka The Boy with a Magic Horn. Likovi čiji kostimi su svojevrsni produžetak nedovršene arhitekture bolnice, koja je trebala biti simbol napretka svog vremena, pod utjecajem fantomske građevine pripovijedaju o nemoći i neuspjehu.

Slojeviti rad Western Lands Renea Bacharacha Lrištofića u prožimanju osobnih narativa i obiteljskih pripovijesti umjetnik iznova sastavlja povijest iščezlih i onih koji su došli nakon njih. Međutim u slojevitosti instalacije gubi se jasni vremenski odnosi te se veze uspostavljaju u prostornim odnosima, na rubovima, preklapanjima i prožimanjima pisane riječi, crteža i slike, piše Pogledaj.to.