Osim same ideje, ono što je najneobičnije u cijeloj priči jest da su fotografije života iza ćelija snimile same zatvorenice.

Cosmina je na ideju potakla sama upraviteljica zatvora u Tirgsoru, nakon čega je zatvorenicama održao radionicu o osnovama fotografije i dao im aparat u ruke.

Cilj ovakvog postupka bio je ženama u zatvoru pružiti neku vrstu terapije kroz fotografiju, i možemo reći, da je on, i više nego uspio.

Zatvorenice su s ponuđenom idejom bile odmah oduševljene, te su u prvih pet dana napravile seriju fotografija s kojom je bio iznenađen i sam Bumbut - bile su to male priče o zatvorskoj svakodnevici i njihovim međusobnim odnosima.

U samo nekoliko tjedana zatvorenice su snimile čak 14 tisuća fotografija.