- Dobro večer, dame i gospodo, brujao je glas iz ekrana, – Dobrodošli u prvi ovogodišnji Književni kviz! Pljesak iz publike - klap klap - pa je voditelj nastavio, – Želimo vam sve najbolje u novoj, 2056. godini po Isusu Kristu!
Uslijedili su urlici odobravanja iz publike.
- Večeras su s nama tri nova natjecatelja. Tu je Gospon Žganec, kako se sam predstavlja, budist iz Podravine. Zatim, tu je i Temistoklo, grčki slastičar i ljubitelj kiselog vina. I posljednji, ali ne i najmanje važan, gospodin Clown iz cirkusa Žuta kuća!
Publika zvjerski urla.
- Prvi je na redu gospodin Gospon Žganec. Gospone, odaberite kategoriju.
- Biram kategoriju… hmmm… a kaj ja znam… Biram Teme o kojima niko nigdar ne piše!
- Čestitam, gospodine! Pričekajmo da se ploča okrene… evo… sad će… dobili ste temu… Selo! Molimo vas u 1400 znakova ispričajte kratku priču o Selu!
Gospon Žganec je nekoliko trenutaka samo stajao i zurio u prazno, natežući svoje tregere, da bi napokon otpočeo:
- Jenom smo išli mom dedi v gorice brati vino. Prije toga ja tam nigdar nisam bil tak da nisam znal ni de je to, ni kaj je to. Uglavnom, dojdem ja tam i vidim na zidu neku čudnu sliku. Jemti, neke lisice, koji bog, neki gušter, kajti ja znam, se v jednom. I takvih, pa bog bogu, dvaejst komada beži na toj sliki, ali beži po nečem črnom kak vugljen, černom kak črni drek! To ni bila obična zemla! Kak pekel! Pitam ja dedu, reko, deda koji ti ovo vrag visi na zidu? A deda meni veli: Viš mali moj Gospon, ta ti se slika zove Himere f trku. Vraga sem ja onda znal kaj su himere! Gledal sam ga ko tele f šarena vrata! Pa je deda meni nekaj krenul pričati o toj sliki, da je to slika mog pokojnega prapradede, koji je bil poznati slikar u svoje vreme, barem tam pri nami f selu. No i kak god, veli meni deda da je taj moj prapradeda jednom tak išel prek šume v birtiju i odjednom, odnikud, veli, ispred njega prebeži sigurno dvaest nekih zverki, a za koje je posle moj prapradeda rekel da su bile himere. Znate, ne, himere su kakti neke zveri tam iz one grčke mitole… ne, kak, mitoloji… milolog… no, znate otkud. E sad, vite, neki vele da je to on zmislil, neki vele da je bil pijani (kaj je, nemo si lagali, često bil), neki pak vele da su to mortik bili veprovi… Ali prapradeda se kunul na grob svoje mamice da je tak kak je on rekel. I zato je naslikal tu sliku da si vide kak su te zveri zgledale. I tak je to meni deda ispričal i meni je to tak ostalo v glavi. Al nije to sve! Nije mi samo ostalo "v glavi"! Ne, ne! Jednog dana sem i ja, kak i moj prapradeda, išel prek šume u birtiju i isto tak, kak je i…
- Žao mi je gospodine Žganec!, prekinuo ga je voditelj, – Ali potrošili ste sve dopuštene znakove! Isteklo je vrijeme za vašu seljačku priču. Diskvalificirani ste!
Publika oduševljeno udara nogama o pod, a Žganec je ostao pokunjeno stajati.
- Sljedeći natjecatelj na redu je gospodin Temistoklo! Oprostite gospodine Temistoklo, zaboravio sam pitati koje je vaše prezime.
- nemam ga. sve što imam jest ova moja skromna toga i moje ime: Temistoklo.
- U redu, Samo Temistoklo, zadatak za vas: opišite smrt u snu u 2200 znakova! Krenite!
- nepregledna pustinja sivila. ni svjetla niti sjene, samo sivilo u svojoj nenametljivoj nijansi dokle pogled seže. zrak je težak fluid koji svojom hladnoćom ispunjava svaki kanal u tijelu, ispunjava pluća i mješa se s krvlju, a zatim lagano poput bešumnog slapa izlazi i protječe dalje.
ona stoji u središtu te sive doline, ako ono uopće postoji, udišući težak zrak i vraćajući ga natrag u prostor. ogledava se oko sebe, hoda uokolo, pokušava potrčati, ali zaboravlja na svoju starost i tada zastane u očaju. želi plakati, ali suze ne teku, samo sivilo i tekući zrak.
uši joj pucaju od tišine koja je neprirodna, nemoguća. otvara usta, ali ne čuje glas, krik ostaje samo kao ideja.
nepodnošljivo je, želi se sjetiti zašto je ovdje, ali sjećanje ne postoji, samo neki daleki odjeci prošlih vremena. i sve što zna je da joj zrak prolazi tijelom u jednakim valovima, sve što zna je disanje koje nema svrhu.
u desnom kutu oka odjednom primjeti kretanje. nagli okret glave, ali opet sivilo. ogledava se, ali ne pronalazi uzrok kretnje. ponovno kretnja, sada u lijevom kutu. ponovni okret. sivilo. koncentrira se na disanje, pokušava zaboraviti nedavno kretanje. udisaj. izdisaj. gleda svoja stopala koja nemaju uporišta u tlu. diže pogled. kretanje se ponovilo. ovog puta ga je uhvatila pogledom. ivan. muž. ljubav. silueta tamnije nijanse sive boje kao da je pretrčala pred njom. pokušava viknuti, ali zvuk ne postoji ovdje. međutim, i silueta je nestala, kao da se sakrila iza nevidljivog zida. pruža ruke, ali nema dodira.
uši joj pucaju od tišine koja je neprirodna, nemoguća. otvara usta, ali ne čuje glas, krik ostaje samo kao ideja.
tada iz neke daljine počinje izranjati sjajna kugla, veličine ljudskog oka, ali nevjerojatnog sjaja. skuplja očne kapke kako bi zaštitila oči od blještavila. pokušava skrenuti pogled, ali kugla se povećava kao da joj se približava i sjaj postaje nepodnošljiv. sivilo nestaje i bjelina prevladava. prekriva oči, ali i dlanovi su okupani u toj bjelini. tlak u očima se povećava, bol je sve jača. bjelina.
uši joj pucaju od tišine koja je neprirodna, nemoguća. otvara usta, ali ne čuje glas, krik ostaje samo kao ideja.
- Čestitamo, gospodine Temistoklo! Međutim, morat ćemo i vas diskvalificirati zato što niste koristili velika slova na početku rečenice. Svejedno, jedan pljesak za Temistokla!
Publika frenetično urla i udara rukama.
- Posljednji natjecatelj večeras je gospodin Clown, koji ima više imena, ali nismo mogli odabrati niti jedno. Stoga, gospodine Clown i ništa više, jeste li spremni?
- Ovisi, dakako, što smatrate pod kategorijom spremnosti?, upitao je Clown.
- Prestanite srat, gospodine Clown i slušajte zadatak: morate u 704 znaka psovati, ali tako da vam svaka riječ počinje na slovo "P"! Krenite!
- Pič** peders**, prdežu posrani, prkno paraglajdersko, pizdo prgavo-prljava! Pogini pred punom prostorijom peder****, pederč*** pedersko-pederč*****! Praprapradjeda poje** prstom u prkno! Požutjelo, provincijalno, petrokemijsko, preradničko – prkno! Prostitutko premazana preljevima proljeva posranog pred poglavarstvom peder*** Požege! Propalico pijandurska, prestani provocirati, pogreško perenijalno-peders**, problemu prvorazinske prosranosti, proljevnosti prevelika, preuskoga prkna peder****, paleozoička preposranosti! Paralitičko pražnjenje pameti, premalokurčevi protokretenu, pederč*** peders**, pedersk*** poroda propasti prknovita, proustovski pretjerana prekogalaktička proljevčino pederas**!
- Prvoklasno, gospodine Clown! Prvorazredno psovanje, priznajem!
Publika ujednačeno klima u znak slaganja.
– Kako god, morat ćemo nažalost i vas diskvalificirati jer ste kao osoba previše intertekstualno obojeni! Svejedno, draga publiko, molim za sve naše natjecatelje još jedan veliki, veeeeeliiiikiiii pljesak!
Od siline udaranja krvave i od tijela otrgnute ruke lete po studiju.
- Da ne biste mislili kako odlazite kući praznih ruku, dragi natjecatelji! Ne, ne, nikako! Kao utješnu nagradu, vaše ćemo današanje odgovore objaviti u zajedničkoj zbirci-antologiji moderne televizijske proze! Čestitam!
Natjecatelji su se počeli grliti, a gospodin Gospon Žganec je čak i zaplakao.
Svjetla reflektora su se počela lagano gasiti, a voditelj je odjavio emisiju:
- Pridružite nam se i sljedećeg tjedna, dragi čitalogledaoci! Hvaljen Isus!
** Tekst je izvorno preuzet s portala arteist.hr.
