U usporedbi s prethodnima, ovo izdanje Meeting Pointsa slijedom izložbi iskoračuje iz arapskog svijeta, a to se odnosi na gradove u kojima se izložbe održavaju i na popis umjetnika koji na njima sudjeluju, ali i na načelan stav o tome da se umjetnost ne prezentira u nacionalnim ili regionalnim okvirima.
Za ovu manifestaciju vrlo je važan trenutak u kojem se ona događa. Proces organiziranja Meeting Points 7 koincidirao je s posljedicama narodnih pobuna koje potresaju arapski svijet od 2011. godine te s jačanjem drugih društvenih pokreta u svijetu, koji su potaknuli intenzivne javne rasprave o važećim društvenim i ekonomskim sustavima.
Prezreni na svijetu Frantza Fanona
Naslov izložbe Deset tisuća podvala i sto tisuća smicalica citat je iz knjige Prezreni na svijetu filozofa revolucije Frantza Fanona, iz djela napisanog 1961. godine, u kojoj je iznio svoja razmišljanja o oslobađanju Alžira od francuske kolonijalne vlasti.
Fanonov naslov Prezreni na svijetu također je citat iz uvodnih stihova pjesme svjetskog radničkog pokreta L'Internationale. Naziv izložbe Deset tisuća smicalica i sto tisuća podvala odnosi se tek posredno na Fanonovu analizu prelaska iz kolonijalizma u neokolonijalizam i transformaciju onih koji su rušili kolonijalnu vlast u službenike postkolonijalnog poretka, no Fanonovi uvidi mogu biti korisni i za vrednovanje uloge srednje klase u suvremenim previranjima i razmještanjima, a unutar nje i uloge umjetnika, kustosa i intelektualca koji čine novu, globalnu klasu.
Podvale i smicalice u Galeriji Nova
Jednako tako, "podvale i smicalice" potiču nas na smišljanje brojnih kreativnih protustrategija za razotkrivanje, recikliranje i podrivanje opresivnih infrastruktura, što je buknulo u nedavnim protestima i pobunama i stvorilo nove saveze između političkog aktivizma i umjetničkih gesti. Međutim, izložba sama po sebi nije pokušaj da se istaknu ili arhiviraju te izuzetno važne epizode našega vremena. Podvale i smicalice aludiraju prije svega na to da temelji vrlo složenih, nedovršenih društvenih procesa nikad ne miruju, što možemo vidjeti u arapskim revolucijama i radikalnom preoblikovanju razvoja kapitalizma u cijelom svijetu.
Izložba će biti otvorena u Zagrebu u Galeriji Nova, Teslina 7, u petak, 20. rujna u 20 sati, a trajat će do 9. studenoga.
Petak, 20. 9. 2013. Galerija Nova 17.00 sati, filmski program Reći ili ne?, prema izboru Mahe Maamoun
Dok traju žestoki politički i društveni sukobi, presudnu važnost dobivaju pitanja koja se tiču etike i politike djelovanja pojedinaca i grupa. Ovaj program bavi se jednim od tih pitanja – reći ili ne? To pitanje ima toliko značenja i mogućih odgovora koliko je onih koji ga postavljaju i na njega odgovaraju. Dva filma predstavljena ovim programom nastala su u razmaku od 30 godina na suprotnim stranama Sirije, u kojoj u ovom trenutku traje borba za opstanak i utvrđivanje vrijednosti, primjerenosti i koristi od toga da se (ne) prekine šutnja.
Govori bez usta 5 minuta, Libanon, 2012., Tony Chakar (na engleskom)
"Zašto ti to želiš znati?", pitanje je koje se ponavlja u filmu Govori bez ustaTonyja Chakara. Tko si, zapravo, taj/ta "ti"? I čemu služi to što želiš saznati. Ili, točnije, koja je svrha toga da ti nešto saznaš o situaciji u kojoj se ja nalazim? Što će iz tog znanja proizaći? Svijet je nagrižen i strukture znanja koje ga odražavaju jednako su nagrižene. Govori bez usta, jer riječi su mrtve, jer imat će oni koji nemaju, jer posljednji postat će prvi.
Prvi slučaj, drugi slučaj 45 minuta, Iran, 1979.-1982., Abbas Kiarostami (na farsiju s engleskim titlovima)
Na početku filma učitelj pažljivo iscrtava dijagram uha na školskoj ploči. U tome ga neprestano prekida buka udaraca koju stvaraju đaci iza njega. U trenutku kad se učitelj okrene prema njima, zvuk prestaje da bi ponovno započeo istoga trena kad se ponovno okrene prema ploči. Učitelj prekida crtanje i traži od učenika da kažu tko to radi. U ovom dojmljivom filmu, Kiarostami traži od nekoliko ljudi koji su obilježili 1979. godinu u Iranu (među njima su i novi ministar obrazovanja, članovi Komunističke partije i Demokratske nacionalne fronte, vjerski vođe, stručnjaci za obrazovanje, filmaši...) da komentiraju dva moguća odgovora na učiteljevo pitanje: trebaju li se đaci pokoriti autoritetu i reći tko je krivac, te tako razbiti đačku solidarnost, ILI se trebaju ujediniti protiv učitelja, odbiti prokazati krivca i time se izložiti grupnoj kazni. Rezultat je promišljena analiza, aktualna danas kao i tada, etičkih, političkih i socijalnih značenja te posljedica pitanja koje je postavio učitelj i odgovora koje je na njega dobio. Film Prvi slučaj, drugi slučaj zabranjen je nakon premijere i nije ga bilo moguće vidjeti sve do lipnja 2009., kad je ponovno prikazan i kada ga je zahvaljujući distribuciji putem interneta vidio velik broj ljudi.
18.30 sati, Ljudi su planina, performans Filipe César
U performansu Ljudi su planinaCésar izlaže vrludav put Amílcara Cabrala, od njegovih iskustava agronoma koji istražuje tlo u portugalskom selu Cuba, pa sve do angažmana u ulozi vođe Gvinejskog oslobodilačkog pokreta i osobe koja je potaknula nastanak militantne filmske produkcije u Gvineji. Iz Cabralovih ranih eseja u kojima se opisuje iskorištavanje zemlje u Gvineji Bisao, rađa se vizija zemlje kao političkog bića, iz čega se dalje razvija jedinstvena alegorija prakse gerilskog ratovanja.
Subota, 21. 9. 2013 Galerija Nova 18.00 – 20.00 sati, panel Skice za novi feministički aktivizam
Sudjeluju: Vedrana Bibić, aktivistica i članica Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju Ankica Čakardić, docentica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, voditeljica obrazovnog programa u Centru za ženske studije, predavačica u Centru za mirovne studije, aktivistica i članica kružoka o feminističkoj političkoj ekonomiji Mario Kikaš, aktivist, član uredništva Slobodnog filozofskog te autor tekstova o književnosti, kulturnim politikama i feminizmu u više publikacija u Hrvatskoj i regiji Iva Marčetić, arhitektica, članica Mladih antifašista/ica Zagreba i dio uredničkog tima Nepokorenog grada Koncepcija i moderacija: Tina Tešija, sociologinja, aktivistica i članica BRID-a te suradnica na obrazovnom programu Ženskih studija
Postsocijalistički kontekst za feminizam je značio mnoge duboke promjene. Od početka devedesetih na postjugoslavenskim prostorima feministički aktivizam nosio je sa sobom suprotstavljanje politikama isključivosti i vrijedne pokušaje saniranja ratnih užasa zagovaranjem politike mira i predanim radom sa žrtvama. Paralelno s time i feminizam u svijetu bio je u već prije započetoj transformaciji: dogodilo se ono što neki nazivaju trećim feminističkim valom i okretanjem akademizmu. Istovremeno, na svjetskoj sceni govori se o protuudarcu feminizmu (backlash), dok neke autorice upozoravaju na evidentnu depolitizaciju feminističkog pokreta koji je raznim strategijama anesteziran od strane kapitalističkog poretka, te se njegova borba iscrpljuje u gendermainstreaming opcijama.
Na postsocijalističkim prostorima istodobno se odvija restauracija kapitalizma uz posvemašnju deindustrijalizaciju i privatizaciju, te ogromno društveno raslojavanje i nejednakost – koje, nažalost, ne nailaze na strukturalnu feminističku analizu i kritiku – pa se može reći da posljedice tih procesa traže i feminističke fokuse i glasove. Tribina predstavlja recentne pomake na feminističkoj i široj progresivnoj sceni, kroz teorijska promišljanja mogućnosti današnjeg feminističkog aktivizma, te primjere angažmana što se trude izbjeći zamci pacifikacije i depolitizacije od sistema već kooptiranog feminističkog djelovanja.
Zagrebački plesni centar (ZPC), Ilica 10 21.00 sat, Zašto umjetnica/umjetnik ne može predstavljati državu-naciju?, performans Sanje Iveković prema tekstu Rade Iveković
Sudjeluju: Paulina Arbutina, Aida Bagić, Sandra Banić Naumovski, Đurđa Grozaj, Vesna Kesić, Ramiza Memedi, Nela Pamuković, Mima Simić, Kata Šečić
Performans Zašto umjetnica/umjetnivk ne može predstavljati državu-naciju razvijen je 2012. godine u suradnji Sanje Iveković i Rade Iveković za izvedbu u Musée d'art contemporain du Val-de-Marne u sklopu Hrvatske sezone u Francuskoj kao kritika reprezentacije 'nacionalnog korpusa' u svakom obliku, pa tako i u umjetničkim projektima. Ukazujući na apsurdnost dominantne identifikacije s pojmom nacionalne države, te načine na koje konstruiranje ‘nacionalnog’ u isto vrijeme isključuje i naturalizira, kroz “mehanizme od izuzimanja do imunizacije”, performans problematizira konstruiranje pojma 'naše' umjetnice ili umjetnika, te u isto vrijeme postavlja pitanje na koji način internaliziramo ili se suprotstavljamo dominantnim modelima kulture koja se bazira na nacionalnom identitetu.
The Dvtheque
U Showroomu će tijekom trajanja izložbe biti otvoren DVD arhiv The Dvtheque, putujući arhiv arapskog filma nastao u sklopu Meeting Points 5 u suradnji s Akramom Zatarijem, Alijem Essafijem, Hassanom Khanom i Sherifom El-Azmom. U radno vrijeme galerije posjetitelji će sami moći birati filmove koje žele pogledati.
