U predstavi za koju je Fabre napisao i tekst, uz Jeroena Olysloegersa, sudjeluju i dvije hrvatske umjetnice: Ivana Jozić koja je stalna Fabreova suradnica, ali i članica ZeKaeMa Katarina Bistrović-Darvaš, o kojima umjetnik ima samo riječi pohvale.
S temom Prometeja, kao tragičnog junaka Fabre se susreće još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a predstavu koju će sada vidjeti i zagrebačka publika i s kojom je na stalnoj svjetskoj turneji koproduciralo je i Zagrebačko kazalište mladih, Fabreov hrvatski teatarski dom.
Fabreova ekipa je u Zagreb doputovala iz Beograda gdje je Prometej koji je ovog proljeća izvođen i u Volkstheateru u Beču otvorio Bitef.
Kako je predstavu prihvatila beogradska publika? U Sava centru bilo je više od dvije tisuće ljudi. Bio je to veliki uspjeh, publika je bila jako zadovoljna. Zadovoljan sam i ja, i to tehničkim uvjetima u Beogradu, a i ponosan sam na svoje ljude jer je to bila prva izvedba u sezoni. A riječ je o scenski i likovno zahtjevnoj predstavi koja iziskuje puno energije od izvođača i ljudi u tehnici.
Vi ste 1984. na Bitefu dobili i Grand Prix? Da i to za svoju treću predstavu u životu Moć kazališnih ludosti. No taj Grand Prix nikada nisam vidio. Nikad nije došao do mene. No nije to važno.
Jeste li s tom predstavom tada bili i u Zagrebu? Ne u Zagrebu, nego u Ljubljani. Tamo me dočekao Cankarjev dom, potpuno nov. Nedavno sam u svom dnevniku koji sam upravo objavio u Belgiji pročitao da me ta zgrada jako impresionirala, imala je izvrsne tehničke uvjete. I dok je predstava u Beogradu bila dobra, predstava u Ljubljani nije ispala dobro. Bilo je problema sa svjetlom, mikrofonima... Bio sam jako ljutit. A kada sam čitao taj dnevnik koji je objavljen i u Nizozemskoj, pročitao sam da su ljudi u Ljubljani još te 1984. godine govorili o ratu, o kolektivnoj odgovornosti, kritizirali su Srbe... Doista nevjerojatno.
A prije te beogradske predstave 1984. domaćini su htjeli izvjesiti belgijsku zastavu i svirati belgijsku himnu. Rekao sam nikako, jer ja ne predstavljam belgijsku niti ikakvu državu nego sebe. Ako će biti belgijske zastave i belgijske himne, neće biti predstave. I dobio sam Grand Prix.
Bombe na Libiju guše i Prometejeve vatre
Zašto Prometeja izvodite u HNK, a ne u dvorani Lisinski? Znam za Lisinski. Ali Prometej dobro prolazi u klasičnim zgradama. Volim klasične zgrade, miris tih prostora, zlato u njima. Većina je mojih djela i utemeljena na klasičnim djelima, i to i iz Grčke, ali naravno u suvremenom obliku.
Zašto je Prometej danas interesantan publici, u vrijeme kada nas muče ekonomske krize, ratovi kao onaj u Libiji. Tko je danas Prometej? 'To je i moje pitanje i pitanje moje predstave. Pitanje je trebamo li uopće heroje i je li vrijeme heroja prošlo. U mojoj zemlji i u Nizozemskoj sada se rađaju populistički, nacionalistički heroji koji su opasni. Trebamo biti oprezni s njima. A Prometejeva vatra koja ima snažnu simboliku znači i rizik, strast, ljepotu, kreativnost. Ima neku umjetničku snagu koju pokušavam prikazati u predstavi.
Sada je vrijeme kada Francuzi i Belgijanci bombardiraju Libiju, idu vatrom na neku drugu zemlju i na neke druge religije. To je čin protiv Prometeja i protiv Prometejeve vatre. Grčkim herojima bavim se intenzivno od sedamdesetih godina i pisanjem, i predstavama, i skulpturama.
Je li vaša predstava klasična predstava ili performans? 'To je djelo Jana Fabrea. Uvijek radim svoja djela i zato imam svoju kompaniju. Glumce ne zovem glumcima jer su glumci koncept iz 19. stoljeća. Zovem ih performerima, spajam glumu i ples. U svom radu koristim razne elemente, od teksta i glume do svjetla i scene, ali oni imaju ravnopravan status.'
U Dubrovniku ste imali izložbu prije nekoliko godina. Što ćete izložiti u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti 2012.? 'To će biti izložba iz Bruxellesa koja je trenutačno u Tokiju. Tu je riječ o osamnaest skulptura Jedermanna. Osamnaest portreta s različitim maskama koje imaju i elemente autoportreta.
Što znate o hrvatskim skulptorima? 'Ja sam veliki poklonik Meštrovićeva rada. Kada sam bio mlađi, bio sam u Splitu i u njegovoj kapeli. Vidio sam njegova djela i u Beogradu. On je izuzetan umjetnik. Tu je i jedan gospodin Ivan Kožarić kojeg sam i upoznao. On je uvijek išao svojim umjetničkim putem. Nije se osvrtao na pravce, a takve umjetnike cijenim.'
A što će biti u knjizi koju će vam objaviti Meandar? 'To će biti moji dramski komadi, pa i trilogija koju ću s Franom Maškovićem izvoditi ovdje u Hrvatskoj u Zagrebačkom kazalištu mladih sljedećih sezona i to već od prosinca ove godine.'
Prethodni članci:
arti-201109120855006 arti-201108310442006
