24. rujan od 7 h do 20 h ? Održani prvi izbori na kojima su građani SR Jugoslavije izravno birali predsjednika države, kao i savezni parlamentarni i lokalni izbori.
24. rujan od 20 h do 25. ujutro ? Pristižu izborni rezultati po kojima je jasno da je lijeva koalicija SPS-JUL doživjela težak poraz na izborima. Do nogu su potučeni i dugogodišnja Miloševićeva "satelitska" stranka, Šešeljevi radikali, kao i "politički šareni" Draškovićev SPO. Miloševićevi ljudi prvo izdaju nekoliko neutemeljenih izjava o pobjedi, da bi potom, shvaćajući razmjere poraza, utonuli u šutnju. Demokratska opozicija Srbije slavi uvjerljivu pobjedu. Zakazane "proslave" SPS-a pretvaraju se u mizerno posjećene farse, dok oporbene proslave u svim gradovima dobijaju spektakularne razmjere
25. rujan ? Savezna izborna komisija prestaje s brojanjem glasova, oporbeni članovi su izbačeni. Oporba objavljuje rezultate svojih brojanja, koji se poklapaju s rezultatima koje objavljuju radikali i SPO, prema kojima su odnijeli premoćnu pobjedu. U podne i navečer održani veliki oporbeni mitinzi u većini gradova, na kojima se čvrsto ustraje na činjenici izborne pobjede
26. rujan ? Nakon pritiska oporbe, koja je po svojoj evidenciji premoćno pobijedila, Savezna izborna komisija najavljuje objavljivanje rezultata za 27. rujan, zadnji zakonski rok u kojem je to obavezna učiniti. Okupljanja građana se nastavljaju.
27. rujan ? Zvanični rezultati izborne komisije su taman toliko "naštimani" da oduzmu Koštunici dovoljno glasova za pad ispod 50 posto, što znači drugi krug izbora. Oporba odlučno odbija takvu mogućnost dok Milošević, misleći da je dobio na vremenu, tiska propagandne letke za drugi krug. Na prosvjednom skupu okuplja se preko 200000 građana. Počinju veliki sukobi u SPS-u, gađanja pepeljarama na sastancima, međusobna optuživanja zbog izbornog "kiksa". Mira Marković dospjeva na VMA zbog sloma živaca.
28. rujan ? Oporba prijeti generalnim štrajkom ukoliko se ne priznaju izborni rezultati.
29. rujan ? Počinju štrajkovi: prazne se škole, sveučilišta, kina prestaju raditi, bilježe se prve blokade puteva.
30. rujan ? Štrajkovi se šire, oporba najavljuje generalni štrajk od ponedjeljka do priznavanja izbornih rezultata. Koštunica: "Ovaj put će trebati mnogo manje od 88 dana." (trajanje demonstracija 1996./97. nakon kojih je oporbi priznata pobjeda na lokalnim izborima).
1. listopad ? Blokade puteva postaju ozbiljne. Od ponedjeljka (2. listopada) najavljen generalni štrajk.
2. listopad ? Opći štrajk nije potpun, ali poprima znatne razmjere. Počinju štrajkati i rudari na površinskim kopovima Kolubara i Tamnava kod Lazarevca, gdje se vadi ugljen, glavni energetski izvor Srbije. Milošević se posljednji put obraća građanima na televiziji, pokazujući da je potpuno "prolupao".
3. listopad ? Odlazeća vlast pokušava zastrašiti štrajkaše naređenjima za hapšenje, u čemu nimalo ne uspijeva. Štrajk obuhvaća sve više Srbije, počinju redukcije struje, bliži se zadnji rok koji je DOS postavio vlasti da se "predomisli" u pogledu izborne krađe ? 5. listopada u 15 h.
4. listopad ? Rudari u štrajku odolijevaju policiji, koja se baš i nije spremna previše potruditi. Ustavni sud objavljuje odluku o "djelimičnom poništenju izbora", koja predstavlja "crvenu krpu" DOS-u i građanstvu. Čelnici DOS-a objavljuju zadnji ultimatum, tražeći priznavanje svoje izborne pobjede i ostavke odgovornih za pokušaj prijevare
5. listopad ? Rijeke ljudi iz Srbije slivaju se u Beograd, tvoreći s građanima prijestonice donedavno nezamislivu gomilu od, po nekim tvrdnjama, čak milijun ljudi. Pokušaji policije da ih rastjera ostaju uzaludni. Izbijaju sukobi s policijom, leti suzavac, građani osvajaju zgradu Savezne skupštine i nakon nje i "TV-Bastilju" u obližnjoj Takovskoj ulici. Policajci se nakon manjih trzavica pridružuju građanima, vojska ne intervenira, i glavne poluge Miloševićeve vlasti se ruše poput kule od karata. RTS, Politika, druge TV stanice prekidaju program ili emitiraju nemontirane snimke s ulica; na okupirani Studio B vraćaju se stari neovisni novinari, B 92 reemitira program neovisnog B2-92, Koštunicu Tanjug pominje kao izabranog predsjednika i bivša oporba priprema se za konstituiranje vlasti.
Uspon i pad balkanskog krvnika
