Dok se borimo s epidemijom koronavirusa, koji je već uzrokovao i
gospodarsku, a ne samo zdravstvenu krizu, pa višestruko
strahujemo od budućnosti u dijelu javnosti opet su
glasni zahtjevi za rezanjem plaća u javnom sektoru.
Osim onih uobičajenih poduzetničkih glasova čulo se i
predsjednika SDP-a Davora Bernardića, koji
jeporučio da ''rezanje plaća u javnom
sektoru ne smije biti tabu tema''. A da bi za to moglo biti
sluha u vladajućih, pokazao je i ministar gospodarstva
Darko Horvat gostujući u RTL Direktu kada je
rekao: ''Ako druge metode neće biti i plaće u javnom sektoru će
se rezati". Prisnažio je tome i ministar rada i mirovinskog
sustava Josip Aladrović kazavši
nakon sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) da
se mirovine neće mijenjati, ali bi plaće mogle proći
korekciju zbog utjecaja aktualne krize. Tu liniju, također smo
čuli u RTL Direktu, drži i ministar financija
Zdravko Marić, a i premijer Andrej
Plenković proučio je da neće biti neisplate mirovina.
Ono što slijedi jest: "Moramo sa socijalnim partnerima
razgovarati o daljnjim potezima''.
Međutim, važne detalje kome bi se, kako i zašto rezalo plaće,
zasad, vladajući barem, ne otkrivaju, a oni ekonomski analitičari
koji tu ideju podržavaju upozoravaju da ona u tom slučaju
treba biti selektivno primijenjena, između
ostalog i jer je potrebno očuvati potrošnju za koju je potrebno
očuvati kupovnu moć. Na tom tragu je i najnoviji
osvrt Instituta za javne financije u kojem se temeljem
detaljne analize obrazlaže da rezanje plaća ne bi bilo pametno
jer bi imalo skromne učinke, a dugotrajne i teške
posljedice.
VEZANE VIJESTI
- Horvat o kritikama poslodavaca: 'Očekujem konstruktivne prijedloge! Rezanje plaća? Sve je na stolu'
- Marić: 'Smanjivanje plaća u državnom sektoru? Sve je opcija! Mirovine nisu upitne. I točka!'
- 'Rat' oko plaća u javnom i državnom sektoru: Ministar najavio rezanje, sindikati se ne slažu
- Plenković predstavio paket mjera: 'Mirovine ne diramo, ne dolazi u obzir! Minimalac će biti 4000 kuna'
Fiskalni učinci privremenog hipotetskog smanjivanja plaća u javnom sektoru "relativno" su skromni, a posljedice zbog utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje mogu biti dugotrajne i velike, no sadašnja je situacija i prilika za nužno potrebne strukturne reforme, smatraju Slavko Bezeredi, Vjekoslav Bratić, Josip Franić i Ivica Urban, analitičari Instituta za javne financije (IJF) u svojem aktualnom osvrtu naslovljenom ''Između čekića i nakovnja: što s plaćama financiranima iz proračuna opće države u vrijeme koronakrize?'
Za procjenu izravnih financijskih učinaka ovaj analitičarski
kvartet IFJ-a koristio je bazu Porezne uprave, koja pruža
uvid u ključne podatke za 1,6 milijuna zaposlenih Hrvatskoj,
uključujući bruto plaće i glavnu djelatnost poslodavca.
U obzir su uzeli znanstveno istraživanje i razvoj, javnu
upravu i obranu, obvezno socijalno osiguranje, obrazovanje
te djelatnosti zdravstvene zaštite, socijalne skrbi sa smještajem
i bez smještaja - u kojima je zaposleno 356.000
ljudi (bez zaposlenih u javnim poduzećima i lokalnim
komunalnim društvima). Razrađeni su scenariji za sve te
djelatnosti i zaposlene te scenariji uz izuzimanje onih
angažiranih u borbi s epidemijom koronavirusa - riječ je o
94.000 zaposlenih na poslovima obrane,
javnog reda i sigurnosti te bolnica.
S obzirom na te podatke simulirali su četiri hipotetska scenarija: dva "manje restriktivna" i dva "restriktivnija" te izračunali moguće uštede.
"Manje restriktivni" scenariji: Ušteda od 1,5 do 2,3 milijarde kuna
U ovom slučaju je pretpostavljeno smanjenje bruto plaće po progresivnoj stopi, pri čemu smanjenja ne bi bilo za one s najnižim bruto plaćama odnosno do 4.500 kuna, a nakon toga postupno raste do maksimalno 40 posto za bruto iznad 36.500 kuna.
U "početnom scenariju" bez promjena plaća ukupna bruto-II plaća iznosi 42,9 milijardi kuna, a progresivnim rezanjem (u scenariju R1 za sve zaposlene u javnom sektoru) pala bi na 38,7 milijardi kuna, odnosno za 4,2 milijarde (ili za 9,9 posto).
Međutim, zbog smanjenja bruto plaće pali bi i prihodi od
doprinosa na plaću (za 583 milijuna kuna), doprinosa za I. stup
mirovinskog osiguranja (za 551 milijuna kuna) te od poreza na
dohodak i prireza (za 838 milijuna kuna).
S obzirom na to, ušteda za proračun opće države ne bi iznosila
4,3 milijarde kuna, koliko iznosi pad ukupne mase bruto plaća,
već 2,3 milijarde kuna godišnje ili oko 190
milijuna kuna mjesečno, pokazuju izračuni IJF-a.
Uzme li se uži obuhvat zaposlenika (scenarij R2 bez zaposlenih u
vojsci, policiji i bolnicama) i ušteda je očekivano znatno manja
- na ukupnoj masi plaća iznosila bi 2,8 milijarde kuna.
No gubitkom prihoda od doprinosa i poreza, ušteda bila bi
1,5 milijarda kuna godišnje ili 126 milijuna
kuna mjesečno.
"Restriktivniji scenariji": Uštede od 3,4 do 4,9 milijarde kuna
Ova dva scenarija podrazumijevaju znatno veće umanjenje za one s mjesečnom bruto plaćom do 20.050 kuna - između minimalne i bruto plaće od 6.000 kuna od 0 do 20 posto; u intervalu od 6.000 do 20.500 kuna je 20 posto, a zatim progresivno raste do maksimalno 40 posto za bruto plaće iznad 36.500 kuna.
Kada
se obuhvate sve djelatnosti i njihovih 356.000 zaposlenih
(scenariji R3) ušteda u proračunu opće države je 4,9
milijardi kuna godišnje ili oko 400 milijuna kuna.
Kada se isključe djelatnosti bolnica, policije i vojske (scenarij R4), ušteda bi iznosila 3,4 milijarde kuna godišnje ili 280 milijuna kuna mjesečno, izračunali su analitičari IFJ-a.
Važno
je imati na umu da se sva četiri hipotetska simulacijska
scenarija odnose na umanjenje bruto plaće, a
nisu razmatrana eventualna umanjenja raznovrsnih neoporezivih
primitaka poput prigodnih nagrada, troškova prijevoza i
dnevnica.
Kada se uzme širi obuhvat zaposlenika, dakle
356.000 zaposlenih, podaci iz baze Porezne uprave
govore da su ukupni neoporezivi primitci vezani uz rad u 2018.
iznosili oko 2,8 milijardi kuna, od čega se oko 46 posto odnosilo
na naknade troškova prijevoza, a 27 posto na prigodne nagrade
(regres, božićnica i slično).
"Pretpostavljeni scenariji i simulacije ukazuju kako su čak i uz
pomalo 'drakonske' rezove plaća u općoj državi učinci
relativno skromni, posebice imajući u vidu znatna
sredstva koja su potrebna za pomoć privatnim poduzećima",
smatraju autori. No pritom napominju da pri izračunu nije uzet u
obzir cijeli niz popratnih učinaka, koji bi mogli umanjiti ili
čak potpuno eliminirati projicirane uštede, a koje je teško
precizno kvantificirati.
Što bi Vlada trebala imati na umu?
Prije bilo kakvih ad hoc smanjenja plaća zaposlenih u općoj državi Vlada bi trebala dobro promisliti, upozoravaju analitičari IFJ-a. Naime, mnogi pojedinci iz privatnog sektora koji već jesu ili će tek biti pogođeni posljedicama gospodarskog zastoja ovisit će u idućim mjesecima uvelike o dohotku ostalih članova obitelji jer u brojnim kućanstvima dohodak se ostvaruje od zaposlenja i u privatnom i u javnom sektoru.
Nadalje, smanjenje plaća financiranih iz proračuna opće države
moralo bi rezultirati i dodatnim padom potrošnje i, općenito,
agregatne potražnje te posljedično i snažnijim padom BDP-a te
proračunskih prihoda: "Umanjilo bi to u najboljem
scenariju ionako drastičan porast javnog duga za svega 1,22
posto BDP-a godišnje. U situaciji kad svi međunarodno relevantni
kriteriji i napuci o kontroli javnog duga padaju u vodu, treba
dobro promisliti vrijedi li zbog takvih ušteda
riskirati smanjivanje proračunskih prihoda i dodatnu
ekspanziju javnog duga".
Zdravko Marić i Andrej Plenković (Patrik Macek/PIXSELL)
Najveći dio tereta novonastalog javnog duga u budućnosti najvjerojatnije će pasti na javni sektor pa se može govoriti o "odgođenoj solidarnosti", upozoravaju Bezeredi, Bratić, Franić i Urban. Stoga predlažu rezove, ali selektivne i dobro promišljene koji neće izazvati reprizu onoga što smo gledali s obzirom na prošlu recesiju.
Ako plaće, koje bi eventualno bile smanjene tijekom ove krize, nakon završetka pandemije ne bi bile vraćene na početnu razinu, sadašnje kolektivno rezanje svakoj olakšalo bi budućoj vlasti olakšalo zadržavanje status quo, odnosno neprovođenje znatnijih strukturnih reformi, upozoravaju. Baš kao i da su mnogi vrijedni poslovi u javnoj upravi i administraciji već ionako slabo plaćeni što je i rezultiralo odljevom visokoobrazovanog stručnog kadra. Stoga bi daljnja smanjenja plaća dodatno snizila efikasnost javnog sektora i kvalitetu javnih usluga.
''S koronavirusom ili bez njega, i dalje su nam neophodne dugo odgađane strukturne reforme, selektivni, ali dobro promišljeni rezovi te reorganizacija i optimizacija cjelokupnog javnog sektora", zaključuju Bezeredi, Bratić, Franić i Urban.
