U Bosni i Hercegovini u petak je potvrđeno nešto manje od 1200 novih slučajeva zaraze koronavirusom, a umrlo je čak 53 ljudi.
'Pao je jedan od nas'
Da je epidemiloška soituacija u BiH ozbiljna, svjedoči i činjenica da je to zemlju drži pri koja je na vrhu popisa europskih država s najvećim brojem umrlih od Covida na 100.000 stanovnika.
Svemu pridonose i potresne priče liječnika iz BiH među kojima je i ona dr. Nermina Salkića. On je na svojem Facebooku podijelio status u kojem navodi da je preminuo njegov kolega, istaknuti infektolog dr. Jovan Petković u bolnici Klinike za zarazne bolesti u Tuzli i to zbog posljedica zaraze koronavirusom. Petković se za vrijeme pandemije borio za ljudske živote, ali nažalost je i sam podlijegao bolesti.
Potresan status doktora Saklića prenosimo u cjelosti.
"Danas je preminuo naš kolega, infektolog, otac, suprug...preminuo od Covida-19. Preminuo jer je radio svoj posao, spašavao živote onih koji su se zarazili tuđim nemarom, ali i one koji su se zarazili svojim nemarom, neznanjem, bahatošću...
Neki dan čitam na komentarima na nekom portalu kako pojedini od ovih zadnjih, bahatih, opasnih po sebe i druge, opasnih po društvo komentarišu kako bi medicinski radnici 'trebali da pocrkaju u ovim odijelima, jer ionako ništa ne rade, a sami su birali poziv'.
Pa jesmo birali...ali ne OVO...
Poznajem bolest, poznajem sivo, koščato lice smrti. Gledao sam je u oči, gledao sam je dok kosi druge, dok uzima moje najbliže, čak sam ponekada kao ljekar uspijevao i da joj otmem dušu ili dvije, na kratko ili na duže. Mi, zdravstveni radnici smo navikli na nju, dio je posla i ništa bolje ne opisuje taj naš stav nego onaj citat iz Igre prijestolja - 'Što kažemo Bogu Smrti? Ne danas! Ne danas!'
Ali ne mogu i nikad neću moći da se naviknem na uzaludnu, bespotrebnu, preventabilnu smrt. Smrt koja se mogla spriječiti, nije morala da se desi. A ovo je ta situacija - da je njih više držalo distancu, da je više njih nosilo masku, da je manje njih sjedilo po raznoraznim feštama uz višak ića i pića, manje bi bilo oboljelih, ne bi ovako dugo i intenzivno trajalo, a nas je tako zastrašujuće malo i tako smo umorni. Posebno umorni od uzaludnih smrti, poput ove - iako ova više pogađa, neću lagati, jer je pao jedan od nas.
I tako, biće sigurno onih koji će možda ovo što ispade iz mene loše primiti, komentarisati, a iskreno, šta me briga, kako reče neko mudar, vrijeme je pametni prestanu svojim ćutanjem štediti osjetljiva osjećanja onih manje pametnih, ionako smo od aplauza svako veče u 20 sati prebrzo dogurali do ovoga sada, za šta ne postoji pristojna riječ u ljudskom vokabularu. Ako se pak, makar jedno opameti i počne da shvaća ozbiljno ovo sa čime se nosimo, biće dosta.
Sutra je novi dan i sutra opet moje kolege i kolegice i moja malenkost idemo da kažemo Bogu Smrti 'Ne,danas!'"
Bez jednog od nas...
