Ovog Uskrsa očekuje se manja potrošnja, objavila je to Hrvatska gospodarska komora. To i ne čudi, budući da se mnoge obitelji i ne mogu okupiti.
Novac se općenito troši manje nego prije - ljudi ne putuju na izlete, ne idu na piće s društvom, ni u kino. Ne smiju ni kod frizera, ni kozmetičara. Mnogi su već primijetili kako troše mnogo manje nego prije samo mjesec dana.
U antička vremena prve predstave održavale su se pod maskama. Dva i pol tisućljeća kasnije dogodio se zaplet dostojan grčke drame. Maske su se vratile na lica, ali predstava nema, a kazališne su daske prazne.
"Igrali smo 'Tko pjeva, zlo ne misli', našu hit predstavu 11. ožujka, a na posljednjoj izvedbi 'Labuđeg jezera' 12. ožujka smo u popodnevnim satima, u pet sati objavili da nema više predstava. Nije prošlo ni mjesec dana, a meni se čini kao godina", rekla je intendantica zagrebačkog HNK-a Dubravka Vrgoč.
Kazalište, barem malo, na životu održavaju putem interneta. "Na Youtube, na našem webu i Facebooku imamo objavljene online drame, naše popularne predstave, ali i neke baletne izvedbe", kaže Vrgoč.
Na njihov je sadržaj dosad barem kliknulo oko 400.000 ljudi. Taj je sadržaj besplatan. Ljubitelji kulture su tako barem malo nahranili osjetila, a u džepu im je ostalo otprilike 120 kuna za kartu za operu ili balet ili 80-ak kuna za dramu.
- Sindikalci traže dodatne mjere za najugroženije: 'Postojeće neće spriječiti udar na radničku klasu!'
Karta za kino košta tridesetak, ponegdje četrdesetak kuna. Recimo da par ide pogledati film, zajedno s pićem i grickalicama potrošio bi najmanje sto, a vjerojatnije 150 kuna.
Sam prolazak gradskim ulicama pokazuje kako se novac doista na mnogo mjesta ne može potrošiti. Ne rade kafići, u kojima je odletjelo barem petnaestak kuna za kavu ili pivo, ne rade slastičarnice, ne rade ni trgovine s odjećom iz čijih nam je izloga uvijek ponešto privuklo pažnju. Bivši saborski zastupnik skriven ispod maske jutros je potrošio dvadeset kuna - na kavu i novine.
"Puno je manje hrane, izlaska u restorane, kafiće, inače je najnormalnije u našoj kulturi da se družimo u kafićima, restoranima. Pa frizeri, odnosno sve što moramo izbjegavati u ova vremena", rekao nam je Boris Blažeković.
"Ne možeš ni potrošiti kad nemaš nikakvih primanja. Ja sam u mirovini, a mala je mirovina. Gospođa još uvijek radi u kafiću, kafić je momentalno zatvoren. Pa prema tome, preživljavamo", požalio se pak Zagrepčanin Željko.
Sve je zatvoreno
Zabrana je putovanja izvan mjesta stanovanja pa se ne troši na cestarine i benzin. A on nikad jeftiniji - ispod osam kuna. Oni koji imaju djecu ne plaćaju četristotinjak kuna za vrtić. Nema treninga, muzičkih škola, stranih jezika, koji koštaju tristotinjak kuna na mjesec. Ne ide se na frizure, pedikure, manikure, a rijetko što od toga košta ispod sto kuna. Manje odlazimo i u trgovine jer moramo čekati u redu.
"Nije tu stvar da li ljudi žele potrošiti. Žele. Pitanje je samo objektivnih mogućnosti, ali većina hrvatskih obitelji ima ili će imati velikih problema ako im se priljevi mjesečni poremete na period od tri do šest mjeseci. Tu čak ne govorim o zaustavljanju, već samo o smanjenju priljeva. Za većinu hrvatskih obitelji je tisuću ili dvije, a da ne govorim tri, jako puno u obiteljskom budžetu", smatra financijski stručnjak Andrej Grubišić.
Ipak veseli što se otvaraju tržnice. To bi moglo barem malo potaknuti cirkulaciju novca koja je dobrim dijelom stala. A kao što smo je počeli, priču ćemo i završiti kazalištem i optimističnom porukom glumaca, kad ih barem u ovo doba možemo gledati besplatno.
"Ako ima boga, korono proći ćeš", pjeva Dušan Bućan.
