Od pojave pandemije Covida-19, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je zabilježeno 625 poznatih slučajeva zaraze koronavirusom. Simptomi pacijenata su varirali, čemu svjedoče i iskustva naših sugovornika, od kojih neki uopće nisu imali simptome dok su drugi završavali u bolnicama s upalama pluća.
Jedna od njih je i zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić koja je, kako je kazala za Dubrovački dnevnik, bila uvjerena da će virus, ako ga dobije, uspjeti preboljeti na nogama s obzirom na to da u svojih 40 godina nikada nije bila ozbiljnije bolesna. No, nažalost, ispalo je drugačije.
"U nedjelju ujutro sam se probudila i nisam mogla disati"
"Prvi simptomi koje sam osjetila su bili neopisivi umor i blago povišena temperatura, kretala se oko 37,5. Bio je petak i nakon napornog radnog tjedna i toplotnog udara vani mislila sam da sam kao i obično pretjerala na poslu, ali zbog febre sam se svejedno ujutro odlučila testirati na Covid. Kad me epidemiolog navečer u 23:00 sati nazvao, već sam i sama osjećala da sam pozitivna. Sljedećih pet dana osim male temperature i umora nisam imala nikakvih posebnih simptoma i mislila sam da je moja teza kako ću koronu preboljeti s nogu točna,“ izjavila je Tokić.
No, problemi su počeli šestog dana.
„Ujutro sam se probudila s temperaturom koja je došla na 38 i nisam se mogla odlijepiti od kreveta. Lekadol je pomogao, ali cijeli dan je skakala temperatura. Sutradan je bilo još gore. Ovaj put ni Lekadol nije pomagao nego je bila konstantno prisutna. I taj sedmi dan osjetila sam da malo teže dišem. Sutradan je temperatura malo oslabila, ali su počeli bolovi u prsima. Svaki udah je bio sve teži,“ kaže Tokić.
U tri dana, od četvrtka do nedjelje, njeno stanje se naglo pogoršalo.
„U nedjelju ujutro sam se probudila i nisam mogla disati. Svaki udisaj je bio borba. Svako kihanje je razbijalo pluća. Spremila sam stvari i otišla u bolnicu. Tolika bol i borba za svaki udisaj mogli su značiti samo da ću duže vrijeme biti u bolnici. Tako je i bilo. U nedjelju sam hospitalizirana s upalom oba plućna krila i u bolnici sam provela šest dana. Doktori su mi dali terapiju lijekovima i kisik koji mi je u tim prvim danima pomogao da napokon mogu normalno udahnuti. Osjećaj olakšanja dok držim kisik i mogu napokon disati je neopisiv. Jednako kao i osjećaj straha u tom trenutku da sutra može biti gore i da me samo možda korak dijeli od respiratora. Strah koji u tom trenutku čovjek osjeti je, vjerujte, realan strah,“ prisjeća se Tokić.
"Na svakoj nozi sam osjećala kao da imam uteg od pet kila"
Na sreću, njen organizam je dobro reagirao na terapiju i uskoro je puštena doma na kućni oporavak. Nakon dva tjedna, više nije bila pozitivna na koronavirus, no osjećala je posljedice.
„Prvih sedam dana nakon bolnice nisam se mogla pomaknuti iz kuće koliko sam bila slaba. Bol u plućima kao posljedica upale je još bila prisutna. Slabost nakon tri tjedna ležanja isto tako. Svi su govorili da je to normalno. Drugi tjedan sam krenula pomalo šetati uz more da se pluća nadišu morskog zraka. Svaki metar je bio kao kilometar. Na svakoj nozi sam osjećala kao da imam uteg od pet kila. Nakon kratkih dionica broj otkucaja srca bi se povećao kao da sam srčani bolesnik, a organizam je bio jako malaksao. Opet svi govore da je to normalno, ali, eto, ja se ne osjećam tako,“ izjavila je Tokić.
Iako se ona zarazila koornavirusom, njeni ukućani su bili negativni, kao i njeni najbliži suradnici. Stoga, iz svog iskustva naglašava kako očito pravila nema. Ona je kao zdrava osoba imala teške simptome stoga napominje – o bolesti se malo zna, a najgori oblik iste se može dogoditi bilo kome.
„Ono što je sad sigurno iz mog iskustva jest to da korona nije ni gripa, ni prehlada. Korona je ozbiljna bolest s mogućim smrtonosnim posljedicama i ova bolest ne bira ni mlade, ni stare, ni zdrave, ni bolesne. Ja sam odradila svoje i sad saniram posljedice. Netko stariji s manje snage ovakvo stanje vjerojatno ne bi preživio. Zbog takvih ljudi, naših roditelja, poznanika, kolega i naše djece koji nemaju tu snagu da se izbore sami protiv ove bolesti moramo se i dalje svi držati epidemioloških mjera. Ako će nekome spasiti život to što ću staviti masku i stati na metar udaljenosti od nekoga ili mu ne pružiti ruku kad se vidimo, mislim da je vrijedno moje i svačije žrtve. Život je ipak vrjedniji od našeg komoditeta,“ poručila je Tokić za Dubrovački dnevnik.
Liječnik iz Dubrovnika: "Bio sam u samoizolaciji 33 dana"
Šef otorinolaringologije Opće bolnice Dubrovnik dr. Dragutin Petković bio je među prvim liječnicima koji su se zarazili koronavirusom. Liječnik je imao blaže simptome.
„Zarazio sam se kad je zapravo počela cijela situacija oko koronavirusa u Dubrovniku i općenito se tada o virusu nije znalo previše. Tako sam bio u samoizolaciji 33 dana. Što se tiče simptoma, opća populacija i mladi često virusnu infekciju prebole bez većih komplikacija, no za kronične bolesnike, teške bolesnike, pretile osobe Covid-19 može biti jako opasna bolest stoga trebamo biti odgovorni,“ izjavio je dr. Petković.
Na pitanje je li se susreo sa stigmatiziranjem od strane okoline, odgovorio je potvrdno.
„I moja obitelj i ja smo bili stigmatizirani, kao da smo kužni. No, nitko nije kriv jer se zarazio,“ kazao je.
"Nisam imao simptome, ali moja supruga je dobila upalu pluća"
Koronavirus je prebolio i ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić koji, kaže, nije uopće imao nikakve simptome, no njegova supruga je imala upalu pluća.
„Moja supruga je bila pozitivna i ja sam kao njen bliski kontakt bio u samoizolaciji, a kad sam se testirao jer radim u zdravstvenoj ustanovi, otkrili su kako sam pozitivan. Supruga je imala upalu pluća i dva dana je bila srednje teško,“ izjavio je Lulić.
Obično se nakon što se čuje ovakvo iskustvo pokrene priča kako zapravo Covid-19 nije opasna bolest kad ima i onih koji simptome uopće nemaju. No, Lulić kaže kako se situacija vrlo lako promijeni, premda se to u njegovom slučaju, srećom, nije dogodilo.
„Nisam imao simptome, no moja supruga se našla u nimalo bezazlenoj poziciji. Situacija se preko noći uistinu promijeni, pa osoba završi u bolnici, pa onda i na respiratoru, a to već nije šala. To što veliki broj ljudi nema simptome zapravo može biti jako opasno jer vi ne možete znati je li osoba s kojom razgovarate potencijalno zaražena, a ne znate kako ćete podnijeti bolest,“ izjavio je Lulić.
Na pitanje je li se susreo sa stigmatizacijom od strane okoline, odgovorio je kako nije imao takvih iskustava, no kako su mu djeci postavljana pitanja, vrlo često jer javnost nije upućena u praksu Zavoda oko testiranja, samoizolacije i kontakata.
„No, ne bih to nazvao stigmatizacijom. Ljudi su postavljali pitanja i to mogu pripisati strahu, no to je normalno,“ zaključio je Lulić.
"Osjet okusa još mi se nije u potpunosti vratio"
Koronavirus je preboljela i Marija Duper, a u svojoj rubrici na portalu Župčica objavila je svoje iskustvo sa stigmatizacijom s kojom se oboljeli od Covida-19 često susreću.
„Dobro je da ljudi koji su se zarazili otvoreno govore o tome, pročitala sam dosta tekstova koje su napisali ljudi koji su oboljeli i koji govore o stigmatizaciji s kojom se susreću u društvu. Nađu vam se ljudi koji otvoreno pitaju vaše bližnje zašto nisu u samoizolaciji, premda uopće niste bili u kontaktu s njima,“ izjavila je Duper.
Kako kaže, svoje simptome bi zaista i opisala kao nešto snažniju gripu, no to je, naglašava, samo njeno iskustvo, a ono se razlikuje od osobe do osobe. Ipak, kaže kako se i sada, nakon što je preboljela virus, osjeća iscrpljeno, što s gripom nije slučaj.
„Imala sam sve simptome, dakle povišena temperatura, kratak dah, izgubila sam osjet mirisa i okusa… To mi se čak još uvijek nije u potpunosti vratilo. Jedete, a ne znate što jedete. To je za nas gurmane zaista prava kazna! Uz to sam osjećala konstantan umor, iscrpljenost, boljele su me kosti i mišići. Kratak dah sam osjećala dva, tri dana, to pomalo zna stvoriti paniku kad ne možete udahnuti kako treba pa sam morala popiti i antibiotik,“ kaže Duper.
I sama je razgovarala s puno osoba koje su preboljele Covid-19 te je čula puno različitih slučajeva. Kako kaže, mislila je da će sve to lakše proći, no simptome ne bi nazvala prestrašnima. Kako kaže, više su bili nelagodni.
„Ovo je moje osobno iskustvo, dakle imala sam nekakve srednje simptome, no oni se zaista razlikuju od osobe do osobe. Znala sam tako za slučajeve gdje su ljudi prehodali virus, a znala sam i za slučajeve gdje su završili u bolnici i nisu to sve bili jako stari ljudi…,“ izjavila je Duper za Dubrovački dnevnik.
