Milanski liječnik dr. Paolo Boati od početka je
pandemije u Italiji na prvoj crti obrane u zemlji koja je
izuzetno brzo postala svjetsko žarište pandemije koronavirusa.
Nakon više tjedana napornih smjena i spašavanja života u borbi s
opakom bolesti i sam je obolio.
Na društvenim mrežama je uz fotografiju iz svoje sobe u kojoj je
izoliran od ostatka obitelji objavio dirljivu poruku svojim
kolegama, pacijentima i cijeloj javnosti u kojoj je poručio da će
se vratiti u borbu čim uzmogne jer " u ovoj utakmici,
Objavu tog kirurga iz bolnice San Carlo Borromeo iz Milana na
Facebooku prenosimo u cijelosti.
"Nakon tri tjedna borbe, stajem.
Osim kašlja, jučer se pojavila lagana temperatura i čudan
umor, što nije u skladu s količinom adrenalina koji mi je
omogućavao raditi u ovim danima.
Nije teško shvatiti, javljam kolegama i primarijusu i idem na
pregled. Pozitivan sam na SARS COV-2.
Tko god ovih tjedana uđe u bolnicu, zna u kakvim uvjetima
radi. Dio je to nepisanih pravila, nepotpisani pristanak, ne radi
se o igri nego o tvom životu, životu tvojih pacijenata i kolega i
nemoguće se oduprijeti tom izazovu. Nikoga ne zanima da postane
heroj, naprosto se radi o odazivu na poziv. Nema niti
jednog bolničara, medicinske sestre ili liječnika koji se
povukao, unatoč svim strahovima, ograničenjima, vlastitim
iskustvima i mislima na svoj dom. Na površinu su izašla znanja i
vještine usvojene tijekom godina rada, pojavila se nova hrabrost
i odlučnost koju mogu imati samo zrele osobe.
Svojim očima sam gledao nezamislive napore svih kako bi
svakome dali najbolju moguću njegu i lijekove. Na prvu
pomoć su počeli dolaziti susjedi, učiteljice, školski
kolege, stari roditelji... ili ekipa ostaje ujedinjena u borbi za
opće dobro ili propadamo svi zajedno.
Najvažnije je koristiti osobna sredstva za zaštitu i pažljivo
poštovati upute o pristupu zaraženom pacijentu, no to očito nije
bilo dovoljno. Nemam nikavih zamjerki, virus je tvrdoglav!
Najviše mi je žao sto privremeno moram napustiti bojno
polje.
Žao mi je, znam da moram biti zamijenjen, ali nema liječnika
na klupi u ovoj utakmici, igramo produžetke i ignoriramo suca
kada svira kraj.
Jedino što je sigurno i što dijelim s vama je da su moji
drugovi zaista posebne osobe, muškarci i žene koji će naći snage
i imati srca za dvostruke napore. Forza ragazzi! Punom snagom
naprijed! Pobijedit ćemo mi!
U ovom trenutku kad sam primoran stati i u tišini imam
vremena za čitanje, razmišljanje i molitvu. Koliko nevjerojatnih
situacija se spontano događa. Život je prekrasan dar i živjeti je
nemjerljivo bogatstvo.
Zagrljaj svima!
Dott. Paolo Boati
PS. U međuvremnu, neka moje tijelo stvara antitijela koja će
mi omogućiti da se vratim na posao što je prije moguće,
još snažniji nego prije. Do skorog viđenja!"