Antonov 124-100, najveći serijski proizveden avion na svijetu, sletio je u Zagreb prije tri dana. Riječ je o drugom najvećem modelu aviona iz flote ukrajinskih Antonova. Njegov prethodnik je divovski Antonov 225, a prije nekoliko godina je posjetio Zagreb zbog transporta Končarova generatora na Filipine, piše Novac.hr. Model 124, ovaj što se prije nekoliko dana našao u metropoli, proizveden je u 55 primjeraka. U Zagreb je stigao zbog posla koji uključuje hrvatsku industriju energetske opreme.
19.08.2019., Zagreb - U zagrebacku Zracnu luku Franjo Tudjman, sletjeo je jedan od najvecih zrakoplova na svijetu, Antonov 124-100, te je dopremio dizelski motor hrvatske proizvodnje, iz Nuklearne elektrane Smolensk, na remont u tvrtku Adriadiesel. Photo: Borna Filic/PIXSELL
Sada je u pitanju dizelski motor koji dolazi na remont u kompaniju Adriadiesel, smještenu u Karlovcu. Radi se o motoru koji je spomenuta tvrtka, tada firma u sastavu karlovačke Jugoturbine, proizvela 1978. godine za potrebe Smolenska, ruske nuklearne elektrane. Ondje služi kao rezervni izvor napajanja sustava elektrane u slučaju da padne primarni napon, piše portal Novac.hr.
'ČUDA' HRVATSKE BIROKRACIJE: Pokrenuo je svoj posao, a onda je izgubio živce i kilograme
Priču o slijetanju diva Antonova u Zagreb i onome što se događalo "iza scene" hrvatske birokracije na svom je Facebook profilu opisao Edi Filipović, riječki poduzetnik i nekadašnji direktor tvrtke Ardens. Zbog birokracije je Filipović, između ostalog, i otišao u Njemačku. Naslov njegove objave glasi "Antonov je u Zagrebu, a malo je falilo da ga ne bude". Filipovićevu objavu prenosimo u cijelosti.
Početak priče s 'Adriadieselom'
Vozim se danas Rijeka - München, slušam na vijestima kako je sletio ogroman avion Antonov i donio kolosan motor-generator iz Ruske nuklearne elektrane. I onda mi se počnu vrtjeti filmovi po glavi. Vrtim, vrtim, vrtim i dođem do definitivnog zaključka: "da sam slušao inspektoricu - danas Antonova možda ne bi bilo u Zagrebu!". Kako je jedan "komad papira" od prije osam godina mogao zaustaviti današnjeg Antonova? Stvarno??? Neki se sjećaju cijele moje priče iz 2014., kada sam i zašto otišao u Njemačku. Sve još uvijek piše na mom www.foundry.com.hr, meni i unucima za uspomenu, a "njima na sramotu".
Dakle, početkom 2010. zove me Branko iz Adriadiesela "na sastanak kod direktorice Slavice". Izgledan je jedan novi posao. Dolazim na sastanak i dobivam nacrte i objašnjenja: Adriadiesel je pred ugovaranjem - obnovom starog posla isporuke gigantskih motora - generatora za nuklearke u Rusiji. Motori su se radili prije 30-40 godina, sad ide sve iz početka. Kao anegdotu pričaju mi kako je konkurencija žestoka, ali Rusi preferiraju Adriadiesel jer "njihovi motori su jedini položili praktičan test".
Naime, kada je roknuo Chernobil, u cijelom tom kaosu - motori Adriadiesela nastavili su raditi kao švicarski sat! To im je bila neoboriva referenca! Adriadiesel od nas traži (jer smo s njima radili na drugim projektima) ponudu ako možemo riješiti neke pozicije iz aluminija. Neke poklopce, kućišta itd. Sve od nule - razviti modele, strojnu obradu, na nekim pozicijama posebne termičke obrade. Dajemo ponudu, dobivamo posao od Adriadiesela za cca dvije tone aluminijskih dijelova na tri komada motora. Projekt se zove ROSTOVSKAYA! Par mjeseci kasnije se javljaju s informacijom da definitivno krećemo. Rusi su naručili motore (tri motora za oko 10 milijuna eura). Ujedno napominju "ako bude sve ok s prva tri motora, bit će toga još kao u priči". Rekli su mi kako Rusi namjeravaju naručiti puno tih motora jer će ići na zamjene i remonte svih takvih motora po svim njihovim nuklearkama, a toga ima puno.
Inspekcija je pokucala na vrata
Trebalo mi je gotovo godinu dana dok smo izradili modele, prve primjerke proizvoda, obavili ispitivanja, zadovoljili kvalitetu, kontrolu itd. Sve je vrlo zahtjevno - ipak "nuklearke su u pitanju". Počeli smo s prvim isporukama 2011., i eto ti jednog dana u lipnju 2011. godine inspektorice koja nam je pokucala na vrata. Od 100 dozvola koje imamo već 10 godina, sada nam traži još i "dozvolu za gospodarenje otpadom". Koju naravno nemamo, niti smo znali da postoji. Zbog koje nas šalje na prekršajni Sud sa zahtjevom za kaznu od cca pola milijuna kuna. I šalje nam "zabranu rada pod prijetnjom pečaćenja prostora i opreme, do ishođenja pravovaljane dozvole za gospodarenje otpadom".
19.08.2019., Zagreb - U zagrebacku Zracnu luku Franjo Tudjman, sletjeo je jedan od najvecih zrakoplova na svijetu, Antonov 124-100, te je dopremio dizelski motor hrvatske proizvodnje, iz Nuklearne elektrane Smolensk, na remont u tvrtku Adriadiesel. Photo: Borna Filic/PIXSELL
Eto, taj dan kada je inspektorica došla - mi lijevamo pozicije za te gigantske motore, dakle Adriadiesel projekt ROSTOVSKAYA. Inspekcija nam zabranjuje rad dok ne ishodimo taj besmisleni komad papira. Da sam ih tada poslušao - mi te pozicije ne bismo mogli isporučiti! Da je tada Adriadiesel tražio alternativnog dobavljača (kojeg su sada u međuvremenu našli), taj alternativni bi trebao proces razvoja od šest do 12 mjeseci. Motori bi kasnili jednako toliko. Bi li Rusi otkazali narudžbe zbog kašnjenja? Lako moguće. To je Adriadieselu bio prvi posao na tim motorima, nakon 40 godina. Trebalo se ponovo dokazati. Višemjesečno kašnjenje moglo je upropastiti sve!
'U jednoj ruci narudžba, u drugoj ruci nalog inspekcije, a u zubima prekršajni nalog'
Imao sam tada u jednoj ruci nalog inspekcije da "moram prestati raditi pod prijetnjom pečaćenja prostora i opreme", u drugoj ruci imao sam narudžbu Adriadiesela, a u zubima imao sam prekršajni nalog vrijedan pola milijuna kuna. Ako ne izvršim narudžbu ugrožavam im posao od 10 milijuna eura, plus potencijalno višekratno ponavljanje istovrsnog posla. Pa ti budi pametan što učiniti! Što sam ja tada učinio? Razmišljao sam... jedno pet minuta. Evo kako se razgovaralo "u pogonu". Otišao sam u svoju ljevaonicu, sazvao ekipu. Ekipu koja me nikada nije iznevjerila.
19.08.2019., Zagreb - U zagrebacku Zracnu luku Franjo Tudjman, sletjeo je jedan od najvecih zrakoplova na svijetu, Antonov 124-100, te je dopremio dizelski motor hrvatske proizvodnje, iz Nuklearne elektrane Smolensk, na remont u tvrtku Adriadiesel. Photo: Borna Filic/PIXSELL
Moja "ekipa" bili su prekaljeni ljevači (iz bivšeg Torpeda, Benčića, Vulkana, Industroopreme) koji svaki dan riskiraju glavu lijevajući metal rastaljen na više od 1000 °C. Rekao sam im da imamo zabranu rada "od one babe s notesom". "Koji klinac baba hoće?". Objasnim im ja. Kažu dečki: "što nas briga, 'ajmo lijevati!". Kažem im ja "i hoćemo, ali pametno - nemamo novca za kazne". "OK, pa kako ćemo šefe ?". "Dakle dečki ovako: "ona ima radno vrijeme do 15 sati. Pretpostavljam da je u 13 sati već na placu i kupuje kupus i pomidore, a u 14 doma kuha ručak. Dakle - od sutra radimo drugu smjenu od 14, pa ako netko i naleti - neka dođe na zatvorena vrata. Jer iza 14 sati nema šanse da itko dođe". Tako je i bilo. Mi smo par mjeseci radili samo od 14 sati nadalje, do 14 sati bio je inox lanac na kapiji. Nisam primijetio nikog da je dolazio. Mi smo svoje Adriadieselu pošteno izvršili, oni su svoje kvalitetno isporučili. Zato je Antonov danas sletio u Zagreb. A moglo je biti - i da ga ne bude! I to zbog "jednog irelevantnog komada papira".
Evo na kraju i fotka aluminijskih dijelova motora za "projekt Rostovskaya", a koje smo tih mjeseci izlagali i na sajmu u Düsseldorfu. Na ovom velikom komadu piše "Aluminium parts for 6.600 kW diesel generator for nuclear power plant". Da, ta grdosija od motora je snage 6600 kW, odnosno oko 9000 KS!
Problem nije bilo zagađivanje nego...
Nije se radilo o problemu "zbrinjavanja otpada". Za to smo imali sve riješeno - otpadni metali predaju se na METIS i sl. Nego je problem bio taj što mi nismo smjeli kupiti i koristiti (zakon je to zvao "oporaba") metal koji je bio porijekla sekundarna sirovina, odnosno porijekla "otpad". Ne radi se ni o kakvom problemu "zagađivanja" ili "zbrinjavanja otpada". Kojih godinu-dvije kasnije u Zakonu su to promijenili tako da su rekli da ako se neki materijal koristi u industrijskim procesima, onda on kod upotrebe ("oporabe") gubi status "otpada" i postaje "industrijski repromaterijal" pa tada nisu potrebne takve dozvole. Ali mi tu promjenu Zakona nismo dočekali!
Zatim, na Prekršajnom sudu smo prvostupanjski kažnjeni i time nam je indirektno bio zabranjen rad. Ali smo se žalili. I u žalbi drugostupanjski oslobođeni. Ali, postoji veliko 'ALI': nismo oslobođeni "jer nismo krivi". Nego je netko predmet držao u ladici i nekon par godina dolazi oslobađajuća presuda "radi apsolutne zastare"! Show program!", napisao je Filipović na Facebooku.
