U Beču je prije nekoliko dana s radom počela nova reklamna agencija Bruketa&Žinić OM Wien. Kako je došlo do širenja poslovanja, na čiju je inicijativu pokrenuta suradnja s Austrijancima?
Davor Bruketa: Mi smo prije dosta godina krenuli razmišljati kako pronaći naručitelje izvan Hrvatske. Najprije je krenulo s Azerbejžanom, potom smo kupili pedesetpostotni udio jedne male agencije u Beogradu i sada smo zajedno s jednom većom austrijskom digitalnom agencijom koja se zove Netural otvorili zajedničku kompaniju u Beču, koja se zove Bruketa&Žinić OM Wien. S Neturalom već neko vrijeme surađujemo na projektima i to se pokazalo dosta dobro. Oni su se zainteresirali za suradnju s nama. Zaključili smo da smo komplementarni i da na austrijskom tržištu možemo pružiti jednu novu ponudu.
Koliko ljudi je sada zaposleno u bečkom uredu?
Prirodno je da smo u jednom trenutku prekoračili granicu, a to je bio Baku. Vidjeli smo da za dobre ideje granice ne postoje, one mogu funkcionirati bilo gdje na ovom svijetu.Bruketa: Za Beč se sprema naša kreativna direktorica Tanja Škorić. Koristit ćemo njihov ured koji već postoji u Beču, a direktor agencije će biti direktor Neturala. Sad smo u procesu zapošljavanja drugih suradnika, a većina 'proizvodnje' će se zapravo događati u našem uredu u Zagrebu.
Od ranije imate urede u Zagrebu, Beogradu i Bakuu. Ovaj ured u austrijskoj prijestolnici još je jedna potvrda da je za Vaše ideje i kreativnost Hrvatska premala.
Nikola Žinić: Volimo izazove i nama je najgore kad imamo neku stagnaciju. Prirodno je da smo u jednom trenutku prekoračili granicu, a to je bio Baku. Vidjeli smo da za dobre ideje granice ne postoje, one mogu funkcionirati bilo gdje na ovom svijetu.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Je li teško biti konkurentan na malom tržištu kakvo je naše?
Žinić: Nama je još uvijek gušt raditi za hrvatske klijente i nećemo nikada fizički otići iz Hrvatske. No, to širenje je prirodan put, jer i prije nego smo počeli poslovati van imali smo neke strane klijente iz regije, Austrije, Rusije...
Namjeravate li daljnje širenje poslovanja na druge zemlje?
Žinić: Sigurno je da se nećemo zaustaviti na Beču. Mi želimo pokazati da svi oni koji govore da je Hrvatska mala, da se tu ništa ne može napraviti, da nisu u pravu. Tu se zaista svašta može napraviti, pa i brendovi i proizvodi koji imaju svoje mjesto u svijetu. Ja bih rekao da je širenje u Beč tek početak, to su nam vrata za Europu.
Radimo i na prototipu namještaja brenda Brokula&Ž, a imamo i neke druge planove. Brend mora živjeti, neprestano moramo raditi na novim idejama i proizvodima. Za nešto više od mjesec dana Hrvatska će postati članica Europske unije. Što to znači za vašu tvrtku?
Bruketa: Otvara nam se tržište od 500 milijuna ljudi. Hrvatsko će društvo morati restrukturirati svoju ponudu na način da više ne razmišlja kao sada. Ulazak u EU dovest će do velike rekonstrukcije portfolia hrvatskih tvrtki, a nas u našem poslu čeka jedan vrlo uzbudljiv period. Trebat će sve to brendirati, detektirati ciljne skupine i pronaći cjenovno najefikasniji način da im se obratimo.
Prošle godine lansirali ste i svoj vlastiti brend odjeće Brokula&Ž, razmišljate li o širenju poslovanju u tom segmentu?
Žinić: Apsolutno, da. Širit ćemo se i u tom smjeru. Upravo je u pripremi nova kolekcija za djecu do 14 godina. Radimo i na prototipu namještaja brenda Brokula&Ž, a imamo i neke druge planove. Brend mora živjeti, neprestano moramo raditi na novim idejama i proizvodima. Treba ga održavati, on je kao mala beba. Na neki način i mi učimo kroz ovaj naš brend, učimo da budemo što iskusniji, a što nam onda pomaže u servisiranju klijenata naše reklamne agencije.
Bruketa: Mislim da od kada imamo svoj proizvod da puno bolje razumijemo naše naručitelje reklamnih usluga. Sada iz prve ruke osjetimo izazove s kojim se oni suočavaju.
Pokretanjem tekstilnog biznisa zaposlili ste radnice propalog Kamenskog. Koliko je njih danas uključeno u proizvodnju donjeg rublja i majica za žene i muškarce brenda Brokula&Ž?
Bruketa: Tvrtka Lacuna, naš partner na ovom projektu zaposlila je nekoliko djelatnice Kamenskog. One su u pogonu u Svetom Križu Začretju gdje se rade manje serije, dok se veće serije rade u tvornici Hemco u Đakovu.
S preko 400 nagrada za oglašavanje i dizajn najnagrađivanija ste reklamna agencija u Hrvatskoj, ali i u regiji. Možete li izdvojiti neku nagradu koja vam je posebno draga, neku na koju ste ipak najponosniji?
Žinić: Najveća nagrada koju dobivamo u agenciji je to što se nama javlja jako puno stranih studenata koji studiraju dizajn ili komunikacije, a koji žele provesti praksu kod nas u agenciji. Ima ih iz cijelog svijeta - Njemačke, Meksika, Čilea, Italije... Dosta nam znači to što pronađu nas iz male Hrvatske i što kod nas žele biti i nešto naučiti. Do sada ih je ovdje bilo pet-šest. Neki od naših najljepših uradaka su njihovi radovi. Kroz njih mi dobivamo uvid u razne metodologije i procese koji se uče na raznim školama. I to je nama super, jer vidimo razliku između domaće edukacije i one njihove.
O Europskoj uniji razmišljam kao o sjajnoj prilici. Oni koji su jako dobri, imat će priliku rasti. Za sve ambiciozne to je prilika, a za sve one koji naprosto ne žele rasti, razvijati se, mijenjati se i poboljšavati se, to je vjerojatno neka neprilika.Nagrade užasno puno gode i svaka je naravno posebna na svoj način, zato što svi žiriji nisu isti i svaka ima svoj smisao. Prema Effie Indexu smo druga nezavisna reklamna agencija u svijetu, što nama užasno puno znači. Effie je zapravo smisao ovog posla kojim se mi bavimo, on ocjenjuje i kreativnost i učinkovitost komunikacije, a što znači da mi ne zadovoljavamo samo svoj ego, već da naša kreativa i ideje donose rezultate. Domaće nagrade su nam uvijek drage, jer nam je važno na domaćem terenu uvijek biti na vrhu.
Bruketa: Nagrade nam sada pomažu u komunikaciji na austrijskom tržištu, jer to je nešto relevantno, Effie Index je globalno relevantan. Naše reference su nam omogućile da, primjerice, o otvaranju ureda u Beču piše Der Standard, razni stručni časopisi, ali i drugi mediji koji su popratili naš dolazak u Austriju, a što je jako dobro za početak biznisa i za početak suradnje. Upravo nam je taj Effie Index to omogućio.
Može li dobra reklama, nužno ne mora to biti vaša, prodati i loš proizvod?
Žinić: Definitivno, ne. Znači ona može otkomunicirati u startu neke osnovne vrijednosti, ako ih uopće ima jer je proizvod loš. U današnje vrijeme ta komunikacija može potaknuti na neki interes i prvi kontakt s proizvodom, a onda, ako je proizvod loš, jednostavno više neće moći egzistirati. Danas više ne prolaze lažna obećanja. U svoj ovoj komunikaciji na internetu, proizvodi si više ne mogu dozvoliti laganja, muljanja ili bilo što drugo jer to se internetom proširi u sekundi i mogu nastati nepopravljive posljedice za brend.
Bruketa: Ne postoji loš proizvod, postoji samo reklama koja laže. Svaki proizvod ima svog kupca, samo ga treba pronaći i vidjeti da li tih kupaca ima dovoljno. Treba na ispravan način ispričati priču o proizvodu.
Postoje li reklame koje obmanjuju javnost?
Bruketa: Postoje. Reklama koja laže, kao što je Nikola rekao, potaknut će vas na interes, ali ćete vrlo brzo shvatiti o čemu se radi i to podijeliti s prijateljima na društvenim mrežama. Na taj se način povrat investicije u oglašavanje neće dogoditi.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Brojne nagrade i širenje posla izvan granica Hrvatske puno govore o vašoj kvaliteti. No, je li se ikada dogodilo da je klijent bio nezadovoljan onim što ste za njega osmislili?
Žinić: Da. Kao i u svakom drugom odnosu ima loših i dobrih dana. Postoje neki klijenti i projekti gdje ih mi nismo dovoljno razumjeli, jednostavno to se događa. Naše iskustvo je da dugoročne suradnje mogu donositi najbolje rezultate, jer ipak si trebamo dati vremena da se upoznamo, da razumijemo njihov posao, njihov brend, a za to treba vremena. Isto tako, s druge strane, treba vremena i da oni upoznaju nas, kako bi mogli iskoristiti maksimalno ono što mi znamo. U portfoliju imamo klijenta s kojima radimo već sedam, osam pa i deset godina.
Ne postoji loš proizvod, postoji samo reklama koja laže. Svaki proizvod ima svog kupca, samo ga treba pronaći i vidjeti da li tih kupaca ima dovoljno. Treba na ispravan način ispričati priču o proizvodu.Postoji li klijent ili proizvod za koji nikada ne biste prihvatili izraditi reklamu?
Bruketa: Da, za poslove za koje mislimo da su prijevara. U slučajevima kada netko ide svjesno s lošom namjerom obmanuti javnost i svjesno nekome želi učiniti štetu. Takve poslove ne radimo.
Kako je raditi političke kampanje? Tko su vam sve bili klijenti?
Bruketa: Imamo dosta dobra iskustva. Radili smo predsjedničku kampanju za Ivu Josipovića, parlamentarne izbore za Kukuriku koaliciju, izbore za EU parlament za SDP i sad radimo lokalne izbore za SDP u Zagrebu i Splitu.
Jeste li se nekada razočarali, kada ste shvatili da biračima možda najbolje niste uspjeli prenijeti poruke?
Bruketa: Siguran sam da sve poruke koje smo plasirali nisu bile sasvim adekvatno shvaćene, ne mislim da je sve što napravimo perfektno i genijalno. Ali, mislim da smo građanima ipak uspjeli prenijeti ključne poruke.
Bi li prihvatili raditi kampanju za političku opciju koja vam je po vrijednostima sasvim strana? Bi li vam bilo takvo nešto teško raditi, s obzirom da vam nije blizak mentalni sklop ljudi kojima se obraćate?
Bruketa: Nama je teško raditi nešto s čim se elementarno ne slažemo, bez obzira da li se radi o jogurtu s okusom kokosa ili nekoj političkoj opciji koja nam je apsolutno strana. Ali, mi smo prije svega profesionalci koji se bave komunikacijskim biznisom.
Eurofil, euroskeptik ili nešto treće
Žinić: Ima dana kada sam euroskeptik, ima dana kad sam eurofil. Smatram da je to zbog toga što sve najbolje nije iskomunicirano, ni od strane Unije prema nama, niti od strane nas prema Uniji. Mislim da je sve to na neki način diletantski napravljeno na silu i brzinu, bez obzira što smo se dugo pripremali i imali vremena. Zbog toga postoje te neke moje nedoumice i zbog svega toga je velika većina ljudi zbunjena.
Bruketa: O Europskoj uniji razmišljam kao o sjajnoj prilici. Oni koji su jako dobri, imat će priliku rasti. Za sve ambiciozne to je prilika, a za sve one koji naprosto ne žele rasti, razvijati se, mijenjati se i poboljšavati se, to je vjerojatno neka neprilika.
Najveća vrijednost Hrvatske kao brenda koju može ponuditi Europskoj uniji
Bruketa: Ono što mi donosimo Europskoj uniji, u nekom ekonomskom smislu i čak geostrateškom smislu nije od elementarne važnosti, ali dok se Unija nalazi pred nekim svojim internim izazovima mi donosimo neku nadu. Netko smo tko vjeruje da je sve to još dobro. Mislim da mi na neki način donosimo nadu i podsjetnik zašto je sve skupa nastalo. Donosimo nešto lijepe obale i nešto lijepe prirode.
Najvrednije što će Hrvatskoj donijeti članstvo u Uniji
Žinić: Jednostavno ništa ne trebamo očekivati od njih, mi trebamo sami sa sobom raščistiti i očekivati nešto od sebe. Oni su se nama otvorili, mi sada samo to trebamo znati iskoristiti.
Bruketa: Meni je ulazak u Europsku uniju neka garancija nekih određenih građanskih i ljudskih sloboda, i nekih standarda koji zapravo u Hrvatskoj baš nisu uvijek implementirani. Čini mi se da je najveća vrijednost zaštita pojedinca u odnosu na grupu. Taj pojedinac je onda taj koji će biti nositelj razvoja. Kod nas se stalno provlači teza kako nam država nije napravila ovo, kako nam političari nisu napravili ono, a zapravo je u svakoj uspješnoj zemlji pojedinac nositelj razvoja. Da bi on mogao biti nositelj razvoja, mora ga se zaštiti određenim građanskim i ljudskim slobodama. Nažalost, mislim da to u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno jasno, barem po reakcijama jednog velikog dijela populacije.
Zajednice koje ne štite pojedinca i ne motiviraju ga su siromašne. Najočitiji primjer na planeti Zemlji meni su Sjeverna i Južna Koreja. S jedne strane je zajednica - zemlja koja štiti pojedinca, a onda jedna ravna crta i zajednica gdje pojedinac ne znači ništa. Jedna je beskrajno siromašna, a druga je beskrajno bogata. Mislim da je to zapravo neka poruka za našu zajednicu. Nisu osobna prava važna samo zato da ljepše izgledamo u Europskoj uniji, već da svi skupa - i katolici, i pravoslavci, i ateisti, i ovakvi, i onakvi, i pederi, i lezbe, i svećenici i ne znam sve tko još - bolje živimo. Vjerujem da je to svima neki zajednički nazivnik.
