Ne znam kako vi, ali ja uporno pokušavam ugledati tu divnu zemlju o kojoj priča hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, zemlju u kojoj sve samo raste i cvate pod mudrim vodstvom najvećih sinova i kćeri našeg naroda. Tražim je, a ne mogu je naći pa pitam prijatelje, poznanike, prolaznike vide li je, javi li im se makar u snovima, ali ni oni je, ako nisu kojim slučajem u HDZ-u, ne vide, a i uglavnom se žale - kako se već Hrvatice i Hrvati samo znaju žaliti - da su je odavno i prestali sanjati. Kažu, puno godina ranije, često im se u snovima javljala ta divna, blistava, bogata i pravedna zemlja slobodnih i sretnih ljudi koji nit znaju što je siromaštvo nit se osobito brinu za budućnost.
A upravo im je tu zemlju ovog tjedna još jednom, kao i proteklih pet godina u raznim prilikama, prikazao premijer Andrej Plenković. Dakle, sve su ovo uspjesi Plenkovićeve vlade koje ne uspijevate vidjeti, odnosno koje vidite kad ste Plenković ili ste u HDZ-u: razvoj Hrvatske svjesne svojih potencijala; gradnja solidarne i pravedne zemlje, jačanje mehanizama društvene solidarnosti; osiguravanje funkcionalnosti zdravstvenog sustava; sveobuhvatna reforma zdravstva koja mu podiže efikasnost; djelotvoran sustav socijalne skrbi; zaštita financijski najugroženijih; veće mirovine, plaće i roditeljske naknade; zaštita radnika i poslodavaca; jačanje civilnog društva i prava nacionalnih manjinaca i perspektivna budućnost hrvatskog društva.
Ali to nije sve jer tu su još i jedna od najbrže rastućih europskih ekonomija; porezna reforma koja je rasteretila građane i gospodarstvo; unaprijeđeno školstvo i vrtići, pa obrazovanje i znanost; razmjeran regionalni razvoj; ulaganje u kulturu; razvoj sportskog načina života među građanima; ekonomska i tehnološka suverenost; čuvanje Hrvatske za nove generacije; prehrambena samodostatnost i razvoj hrvatskog sela; energetska neovisnost; obnova nakon potresa i uspješna turistička sezona; jačanje učinkovitosti pravosuđa i borbe protiv korupcije; razvoj prometne infrastrukture, digitalizacija; globalna prepoznatljivost i briga za branitelje; osnažen međunarodni položaj i nadasve predan i angažiran rad u interesu razvoja Hrvatske.
Snovi se pretvorili u noćnu moru
Taman negdje početkom desetljeća vladavine Ive Sanadera, kad su se snovi o divnoj zemlji Hrvatskoj počeli sve češće pretvarati u noćne more prepune svakojakih čudovišta (manjina se s time mučila već u prvom desetljeću postojanja hrvatske države), ljudi su masovno polako prestajali sanjati, iz straha da bi ih tako grozni snovi mogli i ubiti. Baš u to vrijeme, uvjeravanja vlasti da je stvarnost prekrasna i da građani Hrvatske na javi žive tisućljetni san predaka, bila su tako snažna i uporna da su ljudi pomislili kako više nema smisla ni sanjati. Jer, ako je na javi ostvaren san blagostanja, čemu bježati u snove gdje vas svakog trena mogu zaskočiti životne noćne more?
I tako su Hrvati punim srcem prihvatili previsoke kredite s previsokim kamatama, koje su šakom i kapom dijelile banke "strane, a naše", najveći optimisti zaduživali su se i u francima, bilo im je posve logično i da se država ubrzano zadužuje i da se u bescjenje prodaje preostalo porodično blago poput Plive ili Ine. Znali su da za tako jakim i moćnim tvrtkama u dosanjanoj Hrvatskoj više nema nikakve potrebe. A to što su se novac od provizija i lova isisana iz državnih poduzeća i proračuna skladištili po stranim računima, prihvatili su kao cijenu uspjeha. Dok se čitav svijet tresao pred naletom nove financijske krize, ovdje se, s vjerom u novog Mesiju, koji neprestano prosipa manu s neba, masovno vjerovalo da se živi fino i dobro. U tisućljetnom snu na hrvatskoj javi.
Ali, u nekom je trenutku zlim silama iz zapadne Europe dozlogrdila tako prekrasna dosanjana Hrvatska, pa su smaknule čarobnjaka Sanadera, kojeg su dotad zdušno podržavale, misleći da će tako obezglavljenom narodu lako i brzo nametnuti tzv. europska pravila ponašanja. Ni to nije upalilo, ali java je ponovno postala gora od snova, pa su se Hrvati još jednom uspavali. Uslijedilo je desetljeće snenog lutanja po pustinji, u potrazi za zamjenom dostojnom čarobnjaku Sanaderu. Mogao je to biti Zoran Milanović, pokušao je to biti Tomislav Karamarko sa svojim šegrtom Tihomirom Oreškovićem, ali tek će povratak europejca Andreja Plenkovića rodnoj grudi i korijenima, osigurati povratak u onu obećanu zemlju u kojoj se na javi živi bolje nego u snovima.
U čemu, odnosno u kome je problem?
No, Plenkoviću nije lako u život i nadu vratiti umrtvljene građane, čije su noćne more ponovno izbile na javu i koji masovno ispijaju propagandne pilule i sredstva za spavanje. Oni koji su još uvijek uspijevali usnuti sretne snove, njih oko pola milijuna, shvatili su da se takvi snovi ovdje neće ispuniti pa su za njima krenuli u daleki svijet. Onih pola milijuna sretnika iz i oko HDZ-a (s par tisuća onih iz i oko SDP-a) živjelo je u neprekinutom blagostanju, a preostala tri milijuna zapela su u noćnim morama. Kako da sad Plenković toj i takvoj većini objasni da je vrijeme da se probude, osvrnu se oko sebe i shvate da im nikad nije bilo bolje, da im je s nekoliko poteza čarobnim štapićem i s pogledom prikovanim na staklenu kuglu, vratio onu Sanaderovu, onu Tuđmanovu Hrvatsku u kojoj više nema potrebe sanjati jer je HDZ ostvario tisućljetni san predaka o zemlji blagostanja?
Zbilja, kako sad probuditi Hrvate masovno zapele u noćnoj mori, kako im otvoriti oči i um da shvate magijske moći Andreja Plenkovića i začudnu divotu života u njegovoj Hrvatskoj? A rješenje je, zapravo, posve jednostavno.
Ako je dokazano da ljudi u HDZ-u i oko njega bez problema vide i žive ostvarenje tisućljetnog sna o zemlji blagostanja, pravde i solidarnosti, a ljudi izvan HDZ-a to ne mogu, ne uspijevaju i ne znaju, onda je jasno kako samo učlanjenje u HDZ rješava sve probleme. Zamislite samo kako bi to sretna i spretna zemlja bila kad bi svi građani Hrvatske bili članovi HDZ-a (dobro, dobro, nacionalne manjine mogu ostati uz Plenkovićeve koalicijske partnere); zamislite samo kakva bi to zemlja bila kad bi osvajali vlast ne sa 16 nego sa 100 postotnom podrškom svih birača.
Nije, snena gospodo, dakle, problem u HDZ-u i Plenkoviću, nego u vama.
