Dok hipnotizirano promatramo užase ruske invazije na Ukrajinu, zabrinuti zbog mogućeg korištenja nuklearnog oružja, divlje inflacije, nestašice energenata i osnovnih životnih namirnica, u Hrvatskoj se sklapaju paktovi kojima bi se moglo dokinuti i ono malo neovisnosti institucija zaduženih za progon političkog kriminala i korupcije. Na direktnom udaru političkog vrha je ni manje ni više nego Državno odvjetništvo.
Premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović udružili su se u namjeri da to, prema Ustavu RH, neovisno i samostalno pravosudno tijelo, stave pod potpunu kontrolu i onemoguće progon i partijskih drugova i sebe samih, bez vlastitog odobrenja. Nije tajna da su i dosad glavni državni odvjetnici uglavnom plesali kako su svirali premijeri i predsjednici, ali još se nitko nije, kao ovih dana Plenković i Milanović, usudio tražiti doslovno stavljanje DORH-a pod isključivi nadzor izvršne vlasti.
On bi da ga obavijeste
Prvo je Plenković, nakon uhićenja ministra Horvata, ustvrdio kako DORH ne smije hapsiti ministre bez da ga o tome obavijeste, pa je tjednima zavlačio sa skidanjem imuniteta ministru Josipu Aladroviću, da bi slučaj potpredsjednika vlade Borisa Miloševića uspješno i posve tjednima ignorirao.
Naravno da ga DORH ne treba obavještavati o istragama protiv ministara i namjerama uhićenja ministara jer i sam premijer teoretski može biti obuhvaćen tim istragama. I naravno da DORH ni sad nije neovisan u radu jer da jest skupa s Horvatom bi priveli i Miloševića i Aladrovića, a ne vodili računa bi li to značilo i pad vlade. Jer njihovo nije da se brinu o opstanku bilo koje vlade nego o zaštiti države i državne imovine od kriminala, odnosno da progone počinitelje kaznenih djela, pa ma tko i gdje bili.
I dok se Plenkovićevo divlje obrušavanje na DORH, zbog uhićenja ministra Horvata i istraga protiv potpredsjednika Miloševića i ministra Aladrovića, nategnuto i privremeno moglo i razumjeti jer je doveden u pitanje i njegov politički opstanak u Banskim dvorima, pitanje je čime je Milanovića uvjerio da mu se pridruži u uništavanju te ionako klimave pravosudne institucije.
Predsjednik uz bok premijeru
A predsjednik se baš trudi Plenkoviću dati alibi za zauzdavanje pojedinaca u DORH-u, kojima su očito narasla krila. Poziva da se ta krila skrešu, da se DORH stavi pod nadzor i tvrdi da rade bez ikakve kontrole, traži da se DORH obaveže obavještavati premijera o istragama protiv članova vlade.
"DORH može raditi što hoće, DORH može srušiti Vladu. Čak i ovakvu Vladu DORH ne bi smio moći srušiti. DORH ima ogromne ovlasti bez ikakvog nadzora. (...) Tko kontrolira DORH? Ja ne vjerujem nikome. Sutra će, figurativno, uhapsiti Plenkovića. Postoji razlog zašto postoji imunitet. Date li nekome prekomjernu silu, koristit će ju refleksno", grmi danas predsjednik koji je 2013. kao premijer rezolutno odbijao zahtjeve iz svoje stranke i iz opozicije za stavljanjem DORH-a pod nadzor. Tada je, doduše, bio tražen neovisni, civilni nadzor rada DORH-a zbog nerada i previše predmeta u ladicama Mladena Bajića, ali Milanoviću ni takav nije bio prihvatljiv.
Ne zanima ih građanski nadzor
Očito mu neovisni, građanski nadzor nad radom DORH-a nije prihvatljiv ni danas jer skupa s Plenkovićem zahtijeva isključivi nadzor izvršne vlasti nad tom institucijom. I to je opasno, to je jako opasno, pogotovo nakon što su do apsurda ograničene ovlasti Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, a parlamentarizam konačno paraliziran trgovanjem mandatima i interesima.
Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa i Milanović i Plenković bi ukinuli samo kad bi mogli. Da mogu, ukinuli bi i sve institucije koje nisu na korist njihovom autokratskom dvovlašću, koje doseže vrhunac upravo u trenutku kad su sve glave okrenute prema Kijevu i Moskvi.
Kad jednom sve to prođe, a proći će jer sve prođe, Hrvati bi se mogli probuditi u državi u kojoj više ne postoje državne institucije koje brinu o zaštiti općeg dobra već samo institucije koje štite dobro partije. U državi koja to nije.
