Hrvatski nogometni reprezentativci jedna su od rijetkih ekipa koje će nastupiti na ovogodišnjem Europskom prvenstvu, a da prije početka utakmice neće klečati kako bi pokazali da se protive rasizmu i diskriminaciji. Odbili su to učiniti nekidan prije prijateljske utakmice s Belgijom, a poručili su da to neće učiniti ni u subotu na utakmici protiv Engleske, i to je upravo skandalozno jer Hrvatska itekako ima problema i s rasizmom i s diskriminacijom, i u društvu i na sportskim terenima.

Prema Eurobarometru, gotovo trećina hrvatskih građana ne želi da im dijete bude u vezi s tamnoputom osobom ili osobom azijatskog podrijetla, 22 posto ih se protivi vezi potomaka sa Židovima, a čak 39 posto takvoj vezi s Romima. Hrvatska je država bijelaca u kojoj živi samo 0,5 posto stranaca. Problem rasizma uporno se minorizira ili posve negira.

A kad je riječ o rasističkim ispadima na sportskim terenima, upravo su utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije bile i ostale poligon za navijačko širenje govora mržnje, rasizma i slavljenje marionetske državice NDH, koja je imala i rasne zakone. Hrvatski A reprezentativci nikad nisu učini ništa da se to promijeni, a Hrvatski nogometni savez bunio se samo zbog plaćanja kazni FIFA-i i UEFA-i, ali ne i zbog rasističkih izgreda igrača i navijača.

'Kontekst hrvatske kulture i tradicije'

Zato ne treba čuditi ni sramotno priopćenje HNS-a, kojim je podržana odluka reprezentacije da klečanjem ne iskazuje spremnost na borbu protiv rasizma i diskriminacije. HNS, naime, poručuje da takvo klečanje "u kontekstu hrvatske kulture i tradicije ne predstavlja simbol borbe protiv rasizma i diskriminacije". Glasnogovornik HNS-a Tomislav Pacak još je izjavio i da se "to ne spominje u UEFA-inim protokolima i da se krovna europska nogometna federacija protivi uvođenju politike u sport."

Što za HNS "u kontekstu hrvatske kulture i tradicije" predstavlja simbol borbe protiv rasizma i diskriminacije nije poznato, a ne znamo ni kakve veze "hrvatska kultura i tradicija" uopće imaju sa suvremenom borbom protiv rasizma i diskriminacije. Da nije žalosno, ovakvo očitovanje HNS-a bilo bi smiješno jer hrvatski reprezentativci zapravo nemaju nijedno suvislo opravdanje za to što su se svrstali u skupinu nacionalnih timova Rusije, Turske, Poljske i Mađarske, koji ne razumiju ili ne žele razumjeti zašto su važne takve simboličke geste kakvo je antirasističko klečanje planetarno popularnih nogometaša prije utakmice. Riječ je mahom o zemljama koje, blago rečeno, imaju strašnih problema s poštivanjem ljudskih prava i odnosa prema manjinama.

Kad se tome pridodaju i tvrdnje slavnih nogometnih stručnjaka poput Miroslava Ćire Blaževića kako nogometaši Engleske ili Belgije kleče jer dolaze iz nekadašnjih kolonijalnih sila koje imaju problema s rasizmom, a koje mi nemamo, jasno je da ćemo se mi s problemom rasizma, diskriminacije ili širenja govora mržnje na nogometnim tribinama morati još dugo, dugo boriti. Jer, sve te "argumente" naprosto je jednostavno srušiti. I ne, nije točno da nemamo problem s rasizmom u hrvatskom nogometu, a evo i zašto.

Rasistički ispadi navijača

Hrvatski navijači su 2012. godine, za vrijeme utakmice u skupini C na Euru između Hrvatske i Italije (1:1), bacali banane u smjeru tamnoputog talijanskog napadača Marija Balotellija. U koncertu zvižduka koji su pratili svaku talijansku akciju mogli su se čuti i zvukovi oponašanja glasanja majmuna kada god je Balotelli imao loptu. Zbog tih rasističkih napada Hrvatski nogometni savez (HNS) kažnjen je s 80.000 eura.

Bio je to prvi put da je UEFA tijekom EURA izrekla kaznu zbog rasizma, a HNS-u treća kazna zbog rasizma u četiri godine. Prvi put platili su 20.000 franaka zbog rasističkih transparenata i nedoličnog ponašanja navijača u četvrtfinalu prethodnog EP-a protiv Turske, a potom su kažnjeni sa 30.000 franaka jer su na zagrebačkom Maksimiru vrijeđali Emila Heskeyja u utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo (SP) 2010. godine protiv Engleske.

Godinu kasnije, reprezentativac Joe Šimunić nakon utakmice s Islandom uzima mikrofon i urla ustaški pozdrav "Za dom spremni". Za to ga je 2016. FIFA kaznila suspenzijom s 10 utakmica i 30.000 švicarskih franaka, pa je morao propustiti Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Sa 70.000 švicarskih franaka kažnjen je i Hrvatski nogometni savez, a žalba, koju su prvotno uložili na kaznu Šimuniću, samo ju je povećala. HNS je jedina institucija koja je Šimunićev ispad branila do kraja i kaznu smatrala sramotnom.

Šimunića je kaznio i hrvatski sud s 25.000 kuna, a kad se na tu presudu žalio Europskom sudu za ljudska prava, u odbijenici mu je objašnjeno zašto je "Za dom spremni" ustaški, a posljedično i pronacistički, odnosno rasistički pozdrav. Slavni hrvatski nogometni reprezentativac i jedan od naših najboljih napadača Eduardo da Silva - Dudu, podrijetlom iz Brazila, upozoravao je kako ga zbog boje kože nisu vrijeđali nigdje osim u Hrvatskoj. Isto su doživjeli i Sammir i Etto.

Svastika na Poljudu

Godine 2015. kvalifikacijska utakmica za EP s Italijom igrala se 2015. u Splitu, s kukastim križem od 12 m2 na travnjaku. Slika je obišla svijet, ali Republika Hrvatska je zaključila da nitko nije kriv. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Prekršajnog suda u Splitu kojom su Hrvatski nogometni savez i njegov izvršni direktor Damir Vrbanović bili kažnjeni zbog svastike iscrtane na poljudskom stadionu uoči utakmice. Nijedna od 80 kamera na Poljudu "nije" zabilježila tko je na terenu nacrtao svastiku. UEFA je zbog tog slučaja reprezentaciju kaznila oduzimanjem boda u natjecanju Europskih kvalifikacija, pa s dvije domaće utakmice bez publike, a HNS je kažnjen sa 100.000 eura.

Ni HNS ni reprezentativci nikad nisu pokrenuli ozbiljnu, dugotrajnu nacionalnu kampanju kojom bi promovirali borbu protiv rasizma i diskriminacije. U antirasističkim akcijama europskih klubova u kojima igraju, hrvatski nogometaši nikad nisu odbili sudjelovati, ali im je problem to činiti za nacionalnu reprezentaciju?! Razlog tome svakako treba tražiti u neobrazovanosti i neinformiranosti, strahu od osude navijača (englesku reprezentaciju upravo to motivira na još snažniju borbu) i mentalitetu krda.

Seniori Hrvatske nogometne reprezentacije još se uvijek stignu predomisliti i pridružiti sportašima kojima su rasizam i diskriminacija posve neprihvatljivi i koji utjecaj i popularnost koriste kako bi društva iz kojih dolaze i u kojima žive učinili boljima i pravednijima. Klečanje je simbol poniznosti, izbornik Zlatko Dalić uporno tvrdi da su ponizni, pa eto im prilike da nam to i pokažu.

A kao svijetli primjer im mogu poslužiti naši juniori iz U-21 reprezentacije koji su se, uoči utakmice s Englezima na ovogodišnjem Europskom prvenstvu, pridružili antirasističkoj akciji i - klečali.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.