Hrvatski Haker kojeg traži FBI

Jedan od rijetkih hrvatskih hakera koji je pristao na intervju krije se iza nadimka p4riah. Ovaj se 19-godišnjak, pošto je u svojim najaktivnijim hakerskim danima u vrlo kratkom roku "sredio" čak 48 web siteova (od kompanijskih do pornografskih i stranica američke vlade), našao na FBI-evoj listi najtraženijih hakera na svijetu.
"Neki sam dan to doznao i provjerio. U grupi sam najozloglašenijih, s bivšim frendovima iz cijelog svijeta, poput hakera LoU, gH, sarin, pakistanHC, ne0h, v00d00... Ako me uhvate, prijeti mi oko 60 godina zatvora!" kaže.
O njegovoj popularnosti na domaćoj hack-sceni najbo-lje govori to što je zamolio da ga ovaj put potpišemo kao p4riah a.k.a. Mario. "Ne želim da se netko drugi opet predstavlja kao ja. Začudili biste se kad biste znali koliki su se na prošlogodišnjem sajmu INFO predstavljali kao p4riah. Imao sam nekih 12-13 dvojnika, a najveća je fora što nisu znali tko sam, pa su mi osobno objašnjavali da su oni ustvari ja!" Unatoč svemu, p4riah ne voli kad ga nazivaju hakerom: "Više volim da me zovu security freakom."
- Koje si motive imao pri "napadu" na siteove? Što si im učinio i kako si to izveo?
Svaki defacing (termin koji ukazuje na mijenjanje početne stranice) imao je smisao i poruku. U porukama koje sam ostavljao često sam ukazivao na pogreške koje administratori ostavljaju, a zbog kojih se događaju upadi.
Uvijek bih pokušao sam zakrpati rupu, spriječiti da netko drugi upadne na isti način kao ja. Ako to nije išlo, ostavio bih administratoru svoj e-mail pa bismo daljim kontaktiranjem riješili problem.
Kako sam provaljivao? Uglavnom se radilo o kombinaciji dobroznanih exploita (rupa u sistemu pomoću kojih upadamo u računalo), no katkad je trebalo posegnuti i za tzv. 0-day exploitima. To su rupe u sistemima koje još nisu javno poznate, tj. tek su otkrivene. Informacije o njima razmjenjuju se interno. Budući da se sve odvija tajno (koliko je god to moguće), još nisu napravljene zakrpe za te rupe, pa je velik broj različitih sistema uvijek izložen riziku. Nemam pik ni na jedan site, a više ih i ne defaciram. Trenutno pišem o računalnoj sigurnosti, nudim savjete, objašnjenja i pomoć.
- Bojiš li se da će te uhvatiti?
Ne! Ako me nisu dosad uhvatili, sumnjam da će uopće. Uvijek sam se pokušavao prikriti raznim tehnikama spoofanja (skrivanja identiteta) i pri kraju bih obavezno pobrisao tragove, tj. log datoteke. Da su htjeli, u rijetkim su situacijama mogli, no sad sam povučen a dokaza teoretski nema. Samo me drži lagana paranojica.
- Postoji li kakav domaći hakerski forum?
Komunikacija se većinom odvija preko IRC-ja (Internet Relay Chat). Dogovori se vrijeme i mjesto (efnet) i izmjena informacija može početi. Ponekad se skupi i stotinjak osoba i razgovori traju cijele noći. To se odvija više-manje tajno, nemaju svi pristup tim posebnim kanalima.
- Što misliš o komercijalnoj eksploataciji hakera - recimo u filmovima?
Volio bih da u svemu ima više istine, tako da ljudi, gledajući filmove ili čitajući o hakerima, ne dolaze u zabludu da mi možemo paliti i gasiti svjetla na semaforu, mijenjati programe, ispaljivati nuklearne rakete, ili što tome slično.
- Bi li pristao raditi za državne ili tajne službe?
Ako je plaća visoka i redovita, ne vidim razlog zašto ne bih radio za njih. A što se ponuda tiče, to je potpuno razuman i mudar potez jer neke se stvari ne mogu naučiti ni u kakvoj školi osim u undergroundu. Tako da ljudi poput FBI i sličnih dolaze u bezizlazne situacije i primorani su pozvati ljude koji uistinu razumiju tehnologiju i informacije.
- Jesi li se bavio izradom virusa?
Nikada nisam pokušao izraditi virus niti se upuštam u to. To je svakako povezano s hackingom jer je za izradu pravog virusa potrebno veliko programersko znanje o mrežama i sistemima. Sve je to hacking.
- Je li internet zaista tako opasan svijet kakvim ga opisuju?
Kako za koga. Ako je korisnik interneta pravodobno informiran, vrlo je mali rizik da će njegovo računalo biti kompromitirano.