Ni više od mjesec dana od strašnog olujnog nevremena, građani Zagreba nemaju pojma kad će i u kojem iznosu naplatiti nastale štete na imovini, a nemamo još uvijek ni ukupnu procjenu prijavljenih šteta. Na stranicama grada Zagreba još uvijek se može naći samo poziv za prijavu, kojem je rok istekao 7. kolovoza. Oni koji su imali "sreću" da im je štetu na imovini prouzročio pad stabala, mogu zatražiti odštetu od osiguravajuće kuće kod koje je Grad Zagreb morao osigurati stabla, ali ni o tome Grad nema jasne, javno objavljene informacije temeljem koje bi građani uopće mogli krenuti rješavati svoj problem, pa se ljudi snalaze kako mogu i znaju.
U potrazi za rješenjem, dio upornih građana neslužbeno je obaviješten informacijom da se s dokumentacijom s uviđaja, na kojima su bili službenici Zrinjevca i policija, obrate Croatia osiguranju, pa je dio njih, kako doznajemo, "već" ušao u proceduru rješavanja problema odštete. Međutim, sve je to isključivo rezultat građanskih napora, a ne rada gradskih vlasti, koje bi problem trebale sustavno riješiti i čitav proces učiniti transparentnim. Neshvatljivo je zašto te informacije nisu javno dostupne svima Zagrepčanima.
Modus operandi vladavine
Pokušate li na stranicama Grada Zagreba provjeriti status vaše prijave štete od posljednjeg nevremena, na odgovarajućem linku čeka vas tek obavijest pod kojim je brojem vaša šteta proknjižena i da detalje onog što ste prijavili (?!) možete provjeriti pozivom na određeni telefonski broj. I to je to, i to je sve.
I na ovom slučaju potvrđuje se da je netransparentnost rada, sporo reagiranje i kašnjenje te uskraćivanje ključnih informacija naprosto modus operandi vladavine Tomislava Tomaševića i koalicije stranke Možemo i SDP-a u Zagrebu. Da su tek došli na vlast, mogli bismo govoriti o nesnalaženju, ali nakon proteka dvije i pol godine, jasno je da riječ naprosto o nesposobnosti upravljanja milijunskim gradom.
Vidi se to i na primjeru još uvijek neriješenog problema zbrinjavanja otpada - gradske ulice i parkovi izvan strogog centra grada puni su smeća, kontejneri stanovnika koji nemaju spremišta otpada u stambenim zgradama i dalje su razbacani po zelenim površinama umjesto da su u boksovima, a projekt ZG vrećica naprosto nije zaživio. Naravno, ne možemo samo vlast kriviti što građani imaju nisku kulturu življenja, ali rješenje koje su osmislili naprosto ne funkcionira u praksi niti mijenja ponašanje građana.
Kad je htio osvojiti vlast Tomašević je tvrdio da se loše upravlja komunalnom infrastrukturom, da se loše gospodari otpadom, pompozno je obećavao "već u prvom mandatu" zatvoriti odlagalište otpada u Jakuševcu, a pričao je i bajke o reformi mjesne samouprave koja će dati ovlasti mjesnim odborima i gradskim četvrtima. Ništa od toga do danas se nije dogodilo, a istaknuti čelnici gradske vlasti, uključujući gradonačelnika Tomaševića, ni o čemu od toga više ne progovaraju, a kamoli da bi krenuli u ispunjavanje obećanja.
U tri godine od potresa u Zagrebu nije izgrađena nijedna zamjenska kuća, ali nijednom nismo čuli Tomaševića da zbog toga proziva vladu Andreja Plenkovića, štoviše, hvalio je rad resornog ministra Branka Bačića.
Grad se raspada
Opći je dojam da se grad raspada i da "nova" vlast nije u stanju rješavati komunalne probleme građana, odnosno da ih može rješavati u strogo ograničenim, uskim okvirima. „Večernji list“ drugi mjesec zaredom provodi ispitivanje javnog mijenja o popularnosti gradonačelnika i zagrebačkih vlasti, a ono provedeno u srpnju pokazalo je da više od polovice anketiranih ne bi Tomaševiću dalo još jedan mandat ( 51,3 posto), a ocijenjen je školskom ocjenom 2,77. Samo 19,6 posto Zagrepčana smatra da Grad učinkovito rješava komunalne probleme - od sanacije prometnica do vodnih priključaka. A bilo je to prije nego je nerad Zrinjevca korovom i divljom travom prekrio gotovo sve zelene javne površine, koje su postale pravi rasadnik komaraca i drugih insekata.
Umjesto da se pokrije po ušima i ispriča građanima zbog nepokošene trave, prozove vodstvo tvrtke Zrinjevac jer nisu osigurali normalno provođenje komunalnih radova nego su masovno otišli na godišnji odmor, Tomašević se nervozno dere na novinare kad ga o tome pitaju i za sve krivi travu koja "raste kao luda". Eno, raste trava kao luda ove godine i u Ljubljani ili Beču, ali tamošnja vlast ludo brzo i kosi "pomahnitalo" zelenilo, baš kao što ludo brzo procijeni i štete od nevremena i jasno informira građane o pravima pri sanaciji tih šteta.
A po travi koja ovog ljeta zbog padalina raste kao luda, iako je u svibnju gradonačelnik tvrdio da se proljetna trava ne kosi zbog zaštite od suša, još su uvijek razbacani otpad i stabla stradala u nevremenu. Čitav mjesec se ništa nije poduzelo, pa ćemo morati pričekati kraj rujna da vidimo hoće li Zagreb ponovno izgledati kao grad, iako će zbog raspadnutih prometnica i dalje više nalikovati kakvoj zaostaloj poratnoj palanci. I da, tek sad su se sjetili da bi, uz gradskog monopolista "Zrinjevac", mogli angažirati i privatnike da se javne površine očiste od posljedica nevremena.
Tajanstveno poslovanje Zrinjevca
Tajanstveno poslovanje Zrinjevca jedna je od kritičnih točaka u funkcioniranju zagrebačkih vlasti, javnosti nisu dostupni iznosi koji se plaćaju tom monopolistu za održavanje javnih površina, a morali bismo znati premašuju li ti iznosi tržišnu vrijednost radova. Što je s privatizacijom te tvrtke? Zašto Tomašević i ekipa žele prodati strašno vrijedna zemljišta na Kajzerici i Jankomiru na kojima su rasadnici "Zrinjevca"? Zašto i inače nije transparentna potrošnja novca u Gradu i Holdingu? Zašto građani ne mogu do osnovnih informacija koje se tiču njihovih svakodnevnih života?
Kako odmiču dani vladavine Tomaševića & Co. Zagrebom, sve je jasnije da su odustali od provođenja svega bitnoga što su nam obećali, ali je posve nejasno zašto se to dogodilo. Pred Tomaševićem i koalicijom Možemo/SDP je još samo godina i pol u kojoj će pokazati jesu li stečajni upravitelji Zagreba ili ipak imaju nekakvu suvislu viziju razvoja grada, u što je nakon svega, doista teško povjerovati.
