Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VIDEO/FOTO: Ja sam čovjek koji ne postoji

Časopis Ulične svjetiljke pišu i na ulici prodaju beskućnici. Mile Mrvalj jedan je od njih. Iako dane provodi na ledom okovanim ulicama, neriješene egzistencije, Mile je, kako sam kaže, zadrti optimist. Pogledajte razgovor s ovim čovjekom, u mnogočemu je poučan za sve nas.

Ulične svjetiljke prvi su hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, a pokrenuli su ga franjevci iz Trsata po uzoru na slične programe u Europskoj uniji. Glavna zadaća časopisa, koji se zasad prodaje u Rijeci i Zagrebu, osvijestiti je građane i ukazati na činjenicu da oko nas postoje mnogi kojima je potrebna pomoć. Također, jedan od ciljeva je i pomoći beskućnicima, pa se tako Ulične svjetiljke prodaju po cijeni od 8 kuna, od čega četiri kune zadržava prodavač, a četiri kune odlazi za izdavanje novog broja časopisa.

Izradom časopisa mahom se bave volonteri, a tekstove i pjesme pišu i sami beskućnici koji prodaju Ulične svjetiljke. Jedan od njih je i Milan Mrvalj, rodom Sarajlija, koji je došao u Hrvatsku i Zagreb jer se tu, kako nam je rekao, osjeća ugodnije. Često ga se može vidjeti kako na samom početku Jurišićeve ulice, kod Trga bana Jelačića, strpljivo stoji i čeka dobre ljude koji će kupiti Ulične svjetiljke. Tu smo ga i mi pronašli.

Obraduje ga kad vidi koliko dobrih ljudi ima

Prodajom časopisa bavi se tek nešto više od godinu dana, a do tada je, priča nam, preživljavao samo od skupljanja boca po gradu. Konkurencija je velika u tom poslu, posebice u današnje vrijeme, govori nam Mile, te dodaje da je bio sretan ako bi tijekom jednog dana prikupio boce u vrijednosti od 20 kuna.

Onda su se pojavile Ulične svjetiljke. Sada već s oduševljenjem govori da ima redovite kupce koji kod njega dolaze po svoj primjerak časopisa, a posebice ga obraduje kad vidi koliko dobrih ljudi ima u gradu i koliko je ljudi spremno pomoći kad im se pruži prilika.

Ulične svjetiljke izlaze svaka dva do tri mjeseca, a naš sugovornik Mile priznaje nam da prvi mjesec prodajom časopisa zaradi oko 1.000 kuna, a nakon toga zarada se znatno smanjuje. Tada više vremena posvećuje drugim, ad hoc poslovima, poput nošenja namještaja, cijepanja drva ili što god već uspije pronaći samo da bi zaradio koju kunu.

Najveći problem, govori nam, predstavlja mu to što nema stalnu adresu, pa tako nije u mogućnosti izvaditi osobnu iskaznicu koja mu je potrebna za dobivanje posla. Sada je s jednim čovjekom dogovorio najam sobe za 1.000 kuna mjesečno, a s obzirom da mu se nudi mogućnost prijave, nada se da će na taj način riješiti problem s osobnom iskaznicom i uspjeti pokrenuti neke stvari.


Snimio i montirao: Franjo Tot

Mile, inače umjetnik koji iza sebe ima bogatu prošlost, odlučio je s nama podijeliti svoju životnu priču. Kad je počeo rat, Mile je imao dobar posao i dobro je zarađivao, no njegovoj majci je dijagnosticiran karcinom i Mile zbog toga nije želio otići iz Sarajeva. Njegova tadašnja supruga nije željela ostati u tom gradu, te ga je napustila. Mile je preživio rat, no poslijeratne posljedice itekako je osjetio. Zbog činjenice da je Hrvat, tvrdi Mile, dobio je otkaz u tvrtki u kojoj je radio, nakon čega je odlučio pokrenuti vlastiti posao i otvoriti tvrtku koja se bavi uređenjem interijera. No, budući da nije bio biznismen, kako i sam tvrdi u razgovoru, te je kako bi dobio kredit upisao hipoteku na kuću, ubrzo je ostao bez svega.

Osjećao sam se kao stranac u vlastitom gradu

Razlog svog dolaska u Zagreb opisao nam je vrlo jednostavnom rečenicom: ”Osjećao sam se kao stranac u vlastitom gradu.” Izluđivao ga je primitivizam na koji je nailazio i odlučio se uputiti u Zagreb vođen filozofijom – svejedno je jesam li beskućnik u Sarajevu, Zagrebu ili Londonu, ali barem me u Zagrebu nitko neće prozivati zato jer sam Hrvat.”

Tako je naš sugovornik, zadrti optimist, kako kaže, u međuvremenu postao prodavač Uličnih svjetiljki , iz kojih su svim službenim prodavačima podijeljene tople jakne kako bi ih grijale u ove hladne dane, te službene torbe u kojima mogu prenositi časopise za prodaju. Također, govori nam Mile, svaki službeni prodavač ima i karticu s istaknutim imenom i prezimenom.

Ovaj način zarade našem sugovorniku, kao i brojnim njegovim kolegama, mnogo je pomogao – koliko financijski toliko i motivacijski. Kako nam je rekao Mile Mrvalj, dobri ljudi koji su uključeni u ovaj projekt pružaju im nadu iz dana u dan, a prodajom časopisa beskućnici zaista postaju dio aktivnog društva.

Svi koji žele pomoći ili surađivati u Uličnim svjetiljkama mogu se javiti na e-mail adresu ulicne.svjetiljke@gmail.com ili na Facebookov profil Uličnih svjetiljki. Dakako, možete pomoći i kupnjom časopisa kod prodavača Uličnih svjetiljki. Ne okrećite glavu kad ih vidite na ulici, nego im, ako ikako možete, pomozite.

Povratak na Net.hr