Usred pregovora DP-a i HDZ-a, Mostov Božo Petrov bacio je "bombu". Zajedno s kolegom i ustavnim stručnjakom Robertom Podolnjakom najavio je da žele ograničiti mandate manjincima jer su oni ti koji su postali "presudni jezičac" u formiranju vladajuće većine.
Mostovci ne dovode u pitanje prava manjina u Hrvatskoj, samo - kako kažu - žele tim ograničenjem spriječiti političku trgovinu.
Činjenica je da smo se našli u situaciji da osam mandata ljudi koji se bave pravima svojih nacionalnih manjina, odlučuje o budućnosti hrvatskog naroda.
U Europskoj uniji, slika je nešto drugačija. Manjinci sjede u vladama u nekolicini zemalja EU-a. Osim Hrvatske, u uskom krugu "posebnih" našla se i Slovenija, zatim Rumunjska, a u Slovačkoj je čak na vlasti mađarska stranka. Njemačka štiti pasivno biračko pravo danske nacionalne manjine.
Ostale "zapadne" zemlje EU-a, s druge strane, nemaju manjince niti u parlamentu. Italija, primjerice, u svom Ustavu naglašava kako "svaki zastupnik u parlamentu predstavlja naciju", stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.
Politički analitičar Davor Gjenero objasnio je za Danas.hr zašto je to tako.
"Parlamentarna zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj je regulirana Ustavom, ali i organskim zakonom, koji se najprije zvao Ustavni zakon o ljudskim pravima i pravima etničkih zajednica ili nacionalnih manjina, a vrijedio je od lipnja 1992. - i bio preduvjet da Badinterova komisija prihvati državnu neovisnost Hrvatske - pa do prosinca 2002., kada je usvojen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Taj je zakon, pak, bio preduvjet za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Pitanje prava nacionalnih manjina na parlamentarnu zastupljenost bilo je dio hrvatskog pregovaračkog procesa o članstvu u EU-u. Prava manjina spadaju u korpus ljudskih prava, o njima nije moguće odlučivati referendumom i nije prihvatljiva regresija, dakle dokidanje stečenih prava", objašnjava Gjenero.
'Manjinci ne bi trebali imati političko predstavništvo putem manjinskih lista'
Sličnog je mišljenja i bivši veleposlanik Božo Kovačević.
"Zakonska rješenja o manjinama posljedica su tranzicije kada su bivše istočno europske socijalističke zemlje ulazile u Vijeće Europe. Tada se od njih zahtijevalo da ratificiraju Europsku konvenciju o pravima manjina koju stare članice Vijeća Europe nisu provodile u djelo. Inače, moje je mišljenje da treba provoditi visoku zaštitu prava manjina, ali manjine ne bi nužno trebale imati političko predstavništvo putem manjinskih lista. Puno bi produktivnije bilo da stranke, želeći dobiti glasove pripadnika manjina, promoviraju manjinske politike i promoviraju kandidate iz redova manjina", kaže Kovačević i dodaje:
"Europska unija nam je to postavila kao uvjet za članstvo jer je bilo problema s poštivanjem ljudskih prava 90-godina. Ali, postavlja se pitanje jesmo li onda otišli predaleko s dodvoravanjem Europskoj uniji? S obzirom da druge države članice EU-a nisu pravile probleme manjinama, kao što se u Hrvatskoj događalo - zločini protiv Srba, ubijanja nakon Oluje - sve je to utjecalo na političke odluke o Hrvatskoj. Europska konvencija ne propisuje obvezu da postoje manjinske liste na izborima, ali evo, Hrvatska je to uvela", kaže Kovačević te dodaje da je i mirna reintegracija istočne Slavonije i zapadnog Srijema provedena međunarodnim sporazumom koji je podrazumijevao određena prava srpske manjine.
Ostaje, međutim, pitanje: kako su i kada manjinci postali "presudni jezičac"u formiranju vladajuće većine?
"Sanaderove obje Vlade ovisile su o manjincima", kaže Kovačević. Analitičar Gjenero to ovako pojašnjava:
"Istina je da je 2003. godine, nakon parlamentarnih izbora, premijer Ivo Sanader prvi koji je potpisao koalicijski ugovor sa zastupnicima nacionalnih manjina, a od 2007. godine u Vladi je iz redova nacionalnih manjina, konkretno iz reda srpske manjinske zajednice, bio izabran i potpredsjednik Vlade. Manjinski zastupnici su bili izrazito konstruktivni u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, a unatoč strašnim pritiscima od tadašnjeg vođe opozicije i tadašnjeg predsjednika Republike, Zorana Milanovića i Ive Josipovića, manjinski zastupnici ostali su lojalni vladajućoj koaliciji do kraja pregovora i potpisivanja pristupnog ugovora. Da, naime, 2011. godine nisu bili okončani pregovori, s obzirom na stavove i ponašanje tadašnjeg šefa opozicije, a nakon toga premijera Milanovića, veliko je pitanje kada bi, odnosno bi li uopće, Hrvatska postala članicom EU-a."
'Josipović se svetio Miloradu Pupovcu'
Gjenero, također, smatra da se tadašnji predsjednik Josipović "svetio" Miloradu Pupovcu.
"Nazivao ga je "etnobiznismenom" i stvarao lošu sliku o manjinskoj parlamentarnoj reprezentaciji. U svom projektu ustavne reforme, zagovarao je ograničavanje mandata manjinskih zastupnika, koji ne bi imali pravo glasati o povjerenju Vladi, niti o državnom proračunu. Porazom na predsjedničkim izborima propala je njegova koncepcija ustavne reforme, a manjinska zastupljenost potisnuta je kao tema u vrijeme relativno kratkotrajne vlade Tihomira Oreškovića.", kaže Gjenero.
Plenković je nakon raspada te koalicijske vlade i novih izbora preuzeo ulogu mandatara i obnovio savezništvo s manjinskim zastupnicima, kao i predstavljenost manjina u kabinetu, na poziciji potpredsjednika.
"U dva mandata suradnje HDZ-a i SDSS-a, stvoreni su uvjeti za to da je SDSS definirao konstitucionalni patriotizam kao jedan od triju stupova svoje ideologije. Dakle, kao važnu vrijednost svoje politike ova stranka je definirala ideju da Srbi u Hrvatskoj svoje probleme moraju rješavati unutar hrvatske države, a sudjelovanje u parlamentarnoj većini osiguralo im je instrumente za rješavanje tih problema", pojašnjava Gjenero, uvjeren da je Pupovac konstitucionalnim patriotizmom osigurao da se u Hrvatsku ne prelijeva "patogeni velikosrpski projekt režima Aleksandra Vučića: Srpski svijet".
"Koncept Srpskog svijeta poražen je i na ovogodišnjim izborima, jer je akter - koji je uz pomoć Beograda nastojao promovirati taj koncept među hrvatskim Srbima - osvojio čak deset puta manje glasova nego lider SDSS-a Milorad Pupovac. Koncept parlamentarne zastupljenosti i utjecaja manjinskih stranaka na izvršnu vlast osigurao je Hrvatskoj zaštitu pred prelijevanjem velikosrpskih koncepata u Hrvatsku, a da bismo vidjeli koliko to znači, dovoljno je pogledati što se događa u manjem entitetu u BiH, u Crnoj Gori, pa i na Kosovu. Projekt političke zastupljenosti srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj pokazao se kao važan element stabilnosti i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Žalosno je da to mnogi u Hrvatskoj ne žele vidjeti, pa uvredljivim odnosom prema manjinskim političkim liderima de facto otvaraju nišu za jačanje velikosrpskog utjecaja u Hrvatskoj", smatra politički analitičar Gjenero.
POGLEDAJTE VIDEO: Plenković se dogovorio s manjincima, dobivaju potpredsjednika Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava
