IMOĆANIN PREBOLIO COVID: / 'Šišmiš iz Wuhana ušao mi je u krevet, kao da je pun kamion prešao preko mene; Ne pametujem, ali ovo je važno...'

Imotski novinar Braco Ćosić imao je koronu pa je svoje niti malo ugodno iskustvo podijelio sa čitateljima

9.12.2020.
17:11
Pixsell/Ilustracija
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Braco Ćosić, dopisnik Slobodne Dalmacije iz Imotskog, prebolio je Covid te je svoje iskustvo podijelio s čitateljima. Na humorističan način Ćosić je ispričao kako se borio s bolešću te je na pomalo ironičan način prokomentirao cijelu situaciju s pandemijom i mjerama.

"Tamo s početkom godine neki šišmiši, Kina pa Wuhan. Bombardiranje javnosti svaki dan iz svake ćoše. Pročitaš o tome kako bi bio u trendu ako te netko pita da znaš kazati. Pa majko moja gdje je taj Wuhan, daleko je Kina, a gdje je Imotski. Nema teorije da to stigne u Europu, u malu Hrvatsku i sićušni Imotski. Onda stiže korona u Europu, dođe ona prva izolacija, a ja opet čvrsto po svome. Treći, četvrti, peti mjesec. Ma nema opet šanse da to dođe u Imotski, a tek da mene trefi. Perem ruke, kupio sam i maske, čuvam se, igram mali balun, vježban, dobra je spiza...

Sve mislim da će biti kako ja želim. Onda oboli prvi Imoćanin, drugi, treći... Dođe ljeto, opustiše se moji sugrađani posebno mlađi. Svaku večer pjesma, skupljanje, druženje, kafići. Svaki drugi dan ja na malom balunu. Kreneš vani i zaboravi se maska, ostane u autu. A posao takav da moraš s ljudima, moraš pisati, biti u društvu, fotografirati. I opet ništa. Zdrav ko dren. I onda banu jesen. Zaboravih da su već i zrele godine", počeo je Ćosić svoju priču.

'Trebao sam u tekstovima više dramatizirati o koroni, epidemiološka slika je loša'

"Moji godišnjaci šetuckaju prema Modrom i Crvenom jezeru s maskom na licu, nema ih u društvima, čuvaju se. Situacija već ozbiljna. Svaki dan sve više oboljelih, jata šišmiša sletjela u Imotsku krajinu i moj Imotski. Ja po starom, uzdam se u svoju kondiciju, zdrav način života i svakodnevni ritam 200 na sat. Zovu urednici, Ćosiću ima li što po krajini, mogao bi malo napisati o ovome. I tako svaki dan. A meni drago radit.

E, ali navika zla muka. Ko može sjediti u kući, bila kiša ili sunce, ko može kazati da ne mogu napisati nešto iz krajine. I tako zaboravih na koronu. A ona svaki dan sve više oko mene, suzila krug na tri kuće u okolo. Ali neće mene, ja ti vježbam svako jutro, ja ti igram srijedom i subotom mali balun, ja ti imam dobar apetit, voće mi je među glavnim obrocima broj jedan u prehrani godinama, ne pije se, ne puši se. Pa di će mene korona.

'Pričuvaj se Ćoso', veli mi vrsni imotski epidemiolog dr. Joško Maras. Uhvatilo je vrlo ozbiljno i bojim se da bi moglo eskalirati ne samo kod nas, već i u cijeloj Hrvatskoj, veli. Čovjek vizionar, stručnjak. Na desetke puta mi je govorio, slobodno piši da nam se dobro ne piše, da ćemo imati veliki broj oboljelih, upozoravaj mlade da ne tulumare jer će zaraziti ćaću, mater, babu, djeda i ukućane. Priznam, slušao sam ga, ali ne i dovoljno. Trebalo je pisati i dramatizirati više, jer je i trenutačna slika u Imotskoj krajini loša, baš kao i u Hrvatskoj. One poput dr. Marasa trebalo je više slušati, ali, ali...", dalje piše imotski novinar.

'Pozitivan sam, banuo šišmiš iz Wuhana u moj krevet'

Ćosić dalje nabraja kako se čuvao te da je brigu o sebi pojačao otkako je situacija sa zarazom u Imotskoj krajini eskalirala, ali uzalud... njegov nalaz bio je pozitivan. Na terenu u Biorinama pa do Biokovskog sela i nije baš pazio nego je razgovarao s ljudima i malo zaboravio na Covid. Što ga je na kraju vjerojatno koštalo obolijevanja od Covida. Javili su mu se prvi simptomi, nije se osjećao dobro, grlo mu je bilo suho i temperatura povišena. Prvo je mislio da je gripa.

"Kao da mi dobro natovaren kamion pijeskom pređe preko leđa, svakog dijela tijela. Mislim, danas sam puno radio, pa mali nogomet prije sat vremena i sve to se ukomponiralo u moje kosti. Noć izgurah nemirno, suho mi grlo. Pijem čaja, no opet suho i pecka. Oko podneva vidim ne valja. Kašljucam, a para me dobro kroz prsa. Fibre nemam (...)

U nedjelju ujutro zovem dr. Marasa i moga obiteljskog. Oboje njih savjetuju testiranje (...) Zalud ti trud moj Ćosiću. U ponedjeljak testiranje, pred večer i rezultat. Pozitivan. Banuo šišimš iz Wuhana u moj krevet, u moj stan. Da bude još i gore simptome osjeti u ponedjeljak i supruga, mlađi sin što ono mora dati diplomski. Hitna preraspodjela raspoloživih prostorija u stanu. Svatko u svoj kutak. Izolacija. Panika. Onda telefonske konzultacije sa liječnicima, od kirurga do psihijatara, ponajprije moga obiteljskog i dr. Marasa. Poslušah sugestije i već u subotu uključih Sumamed. Ali, rekoše mi da on ne liječi koronu, već eto da ga uzmem, jer su ga i neki drugi uzeli. Pij čaja, lezi i čekaj, bila je najčešće terapija. Fibra se uz paracetamol već u nedjelju snizila na 37,3, utorak 37,1, a u četvrtak je više nije bilo i bez pomoći lijekova.

No, zato se pojačao kašalj i to samo kada bih ležao na leđima. Apetit, kako tako. U petak izjutra idem se obrijati, poslije toga toaletna voda nakon brijanja. Ajme, tko je ulio vode u bočicu. Nema mirisa. Nestao preko noći. Izgubio ga. Još jedna zajebancija šišmiša. Pijem dosta čajeva, tople, gode mi grlu, imam volju za voće i to me drži. Šipak rušim sve u šesnaest, banana ide, ali ne tako slasno. Od hrane, što stariji sin i nevjesta donesu, to i nestane. Ženi fibra non stop. 37,6, pa ništa, pa za dva sata opet. Sinu ništa. Skoro pa zdrav. Uostalom, mislim ima 27 godina, mlad je. Pokušavam jutarnje vježbe od subote, znači nakon osam dana, ali nakon prve dvije, tri, ne ide. Umorim se, noge nisu stabilne. Ajme, ubit ću se ako ovo potraje. Deseti dan preko noći, baš preko noći poboljšanje, smirila se leđa, fibre ionako nije bilo, kašalj prestao. Vježbe nadolaze, ali još snage nemam.

'Slobodan si, prebolio si šišmiša! Fala ti Bože...'

"Jedanaesti dan utorak kada ovo pišem, pričao s dr. Marasom i obiteljskim dr. Strinićem. Izdiktirao im sve. Kažu. Slobodan si. Prebolio si šišmiša. Fala ti Bože. E, a sada ono najvažnije. Pisao sam da vam, dragi moji čitatelji, nešto kažem i dadem savjet, sugeriram, pomognem. Znam,vidim, čitam, pratim ljudi umiru, ide se na respiratore. No, mogu kazati da se ne trebate baš puno plašiti. Nije svaka zaraza, odmah respirator i dva metra ispod zemlje. Da, da, zaboravih glavno. Dišite, dišite pravilno, kontrolirajte disanje.

Udahnite zraka čistoga nekoliko puta dnevno, pokušajte zadržati dah. Neka vas natjerava na kašalj, izdržite, zakašljete, pa opet. Meni je to silno pomoglo. I pijte češće tekućinu. Samo gutljaj, ne dajte da vam je grlo suho, ne znam zašto, ali meni je pomoglo. I ni promisliti vi pušači da zapalite cigaretu, to bi, vjerujem otežalo vaše stanje. Konačno, miris se još nije vratio, kaže struka da dolazi postupno.

Za kraj sam ostavio još nešto. Ne pametujem. Ma koliko svi ovi savjeti moje pobjede nad koronom nekima bili i dobri, mislim da svaki čovjek za sebe proživi ovu nemilu bolest. Važno je uz mir i disciplinu uključiti i mozak. Obvezno. Smirenost i pozitivno mišljenje su vrlo važni. I vježbajte. Ozbiljno kažem. Kondicijom do imuniteta. Ma koliko godina imali", savjetovao je za kraj dopisnik Slobodne Dalmacije Braco Ćosić.

Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.

Možda će te zanimati

Telegram

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču

Izdvojeno

Regionalni portali