Da su vladajući barem 10 posto vremena i truda, koje ulažu u nasipanje i zamuljavanje naših glava glupostima o sjajnom odgovoru svih službi na potop koji je zahvatio veći dio zemlje, uložili u izgradnju nasipa, odvodnih kanala i čišćenje rijeka i potoka od mulja, stradalo bi barem 10 posto manje kuća, prometnica i poljoprivrednih površina. Ovako, još jednom prirodne elementarne nepogode pretvaraju se u pravu nacionalnu katastrofu i egzistencijalni ponor za sve one koji imaju nesreću da su se naselili u područjima bogatima vodom.
Sve rade odlično, ali se tu zapravo ništa ne može...
Nesporno je da je Hrvatska, poput Italije, Slovenije ili BiH upravo suočena s povijesnim kišnim rekordima, ali je gotovo nevjerojatno slušati premijera Andreja Plenkovića, njegove potpredsjednike Davora Božinovića i Tomu Medveda ili šefa Hrvatskih voda Zorana Đurokovića kako sve rade odlično, ali se tu zapravo ništa ne može jer su za sve krive - klimatske promjene.
Premda se o mogućim kobnim posljedicama klimatskih promjena globalno raspravlja već 30 godina, premda je hrvatska vlada prije tri godine i sama donijela strategiju prilagodbe klimatskim promjenama, premda smo upozoreni da smo među tri europske zemlje na koje će se najviše odraziti klimatski poremećaji, hrvatska je vlada zapravo klimatske promjene percipirala tek sad, u svibnju 2023. godine. A i to samo kako bi joj poslužile kao izgovor za sav nerad, promašaje i potpunu zapuštenost infrastrukture. Oni koji su nas već od posljedica klimatskih promjena trebali (za)štititi i koji upravo za to primaju plaću, pričaju nam ovih dana kako bi se trebalo nešto učiniti kako bi se Hrvatska mogla nositi s posljedicama klimatskih promjena. Ma da?
Isto kao i u Sloveniji? Paaa, baš i ne, razlika je velika
Blesavo uvjeravanje kako oni daju svoj maksimum i sve rade odlično, ali ne mogu zaustaviti razarajuće sile prirode koje, eto, pogađaju i naše susjede, pada u vodu čim pogledamo kako se naši bogatiji susjedi nose s ovom katastrofom. Gotovo istovremeno na sjeveroistoku Slovenije i u Hrvatskom zagorju pokrenula su se klizišta i zaprijetila stanovništvu u obližnjim kućama; u oba slučaja pokrenuta je evakuacija ljudi, ali ono što se bitno razlikuje u Sloveniji i Hrvatskoj jest da smo u Deželi na klizištu istog dana vidjeli bagere i drugu mehanizaciju u akciji, a kod nas će se tek „vidjeti što bi se trebalo ili moglo učiniti i hoće li klizište porušiti kuće“. I tako to ide godinama, desetljećima.
Hrvatska Kostajnica postala je sinonim za nepostojanje sustava obrane od poplava pa deset godina gledamo iste potopne prizore, a čitavo to vrijeme jedan te isti čovjek - HDZ-ovac Zoran Đuroković glavni je direktor Hrvatskih voda, koji bi Kostajnicu mogao i trebao spasiti od divljeg nadiranja vode. Kad se Una ovih dana ponovno razlila otkrio nam je da se protupoplavni sustav 10 godina nije mogao graditi jer se morao zaštititi pogled na rijeku.
U Hrvatskoj Kostajnici je kao da živimo u srednjem vijeku
Kad se javnost zgrozila zbog tog opravdanja, Đuroković se počeo hvaliti kako je i taj problem riješen prije pet godina. Prije pet godina?! Zašto se onda u tih pet godina otkad je riješen „problem s pogledom“ ništa nije dogodilo pa je Kostajnica još uvijek izložena slobodnom naviranju vode kao da živimo u srednjem vijeku, a ne u doba nevjerojatnog tehnološkog razvoja? To, Đurokovića, nažalost, još nitko nije pitao, a on sam to mudro neće dalje obrazlagati jer bi to otvorilo niz novih pitanja o njegovoj nadležnosti i odgovornosti, pa možda u konačnici i ono zašto je još uvijek direktor Hrvatskih voda.
Svi smo zapravo prepušteni sudbini i silama prirode
Današnjim nastupom u Karlovcu premijer Plenković jasno je dao do znanja da mu ne pada na pamet bilo koga, pa ni Đurokovića (kojeg zapravo nastavlja hvaliti) pozivati na odgovornost zbog potpunog nereda u upravljanju vodnim resursima, čak ni zbog činjenice da tok Zrmanje u Obrovcu nije od mulja očišćen već 17 godina, a o Karlovcu koji je posve prepušten slobodnim tokovima svojih četiriju rijeka da i ne govorimo. Odgovor na ovu prirodnu katastrofu toliko mu je odličan da do potopljenog Dvora na Uni još uvijek nitko nije stigao, pa su i tamošnji stanovnici naprosto prepušteni sudbini. Ono što mnogi još uvijek ne shvaćaju/prihvaćaju jest da smo s ovakvim upravljanjem državom zapravo svi naprosto prepušteni sudbini i silama prirode.
Mulj se ne čisti jer naše krupne ribe najbolje plivaju u mutnoj vodi
Obranu od prirodnih katastrofa naša je vlast svela na opisivanje postojećeg stanja i ulaganje silnog truda u otklanjanje bilo kakve odgovornosti za posljedice elementarnih nepogoda, koje naprosto ne bi ni bile tako strašne da oni tako strašno loše ne upravljaju državom i prirodnim resursima. Tako je bilo u svim ranijim slučajevima poplava, ali i nakon užasnih potresa i požara.
Živimo u zapuštenoj državi u kojoj se mulj desetljećima ne čisti kako bi se vode, prema potrebi, mogle dobro zamutiti za naše krupne ribe koje najbolje plivaju usred mutne vode.
