'Dosje Jarak' u četvrtoj i posljednjoj epizodi prve sezone donosi priču o jednom od najgorih masovnih ubojica u novijoj povijesti Hrvatske. General Ivan Korade bio je 5. kolovoza 1995. godine heroj domovine. Nakon što je prošao najteža ratišta u Domovinskom ratu, Korade je razvio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi. Sudjelovao je Ivan Korade u najljepšim trenucima novije hrvatske povijesti, a nepunih 13 godina kasnije svoju je zemlju zavio u crno i postao jedan od najgorih masovnih ubojica u njezinoj povijesti.
Što mu je bilo najteže u epizodi, kako se nosi s emocijama obitelji žrtava, postoji li i dalje strah od prezimena Korade te što dalje snima, otkrio nam je autor serijala Andrija Jarak.
Što vam je bilo najteže u epizodi o generalu Koradeu?
To je jedan od najkompleksnijih i najkompliciranijih slučajeva za koje sam na ovim prostorima čuo i koje sam pratio. Osam dana straha koji se nadvija nad Zagorjem, petero mrtvih, nemjerljivi strah od novog koraka čovjeka koji ne vlada sobom i na kraju samoubojstvo. Elementi koji bi bili previše i za film katastrofe, a zbivali su se uživo i bili su stvarni. Intrigantno je u cijeloj priči pratiti spiralu karaktera - od heroja do zločinca. Ne smijemo zaboraviti da je isti taj Ivan Korade 5. kolovoza 1995. bio heroj i razvio je hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. Nitko tada nije slutio da će nesretnih 13 godina kasnije učiniti ovako nešto. Mislim da smo uspjeli izbalansirati te dvije krajnosti u ovom dijelu našeg serijala. Pitamo se opet - tko je zakazao? Jer kako nitko ne može osporiti što je značio 1995., tako naravno nitko ne može opravdati zločine. Država se morala na neki način pobrinuti za njega. A svi su sve znali. Stručnjaci s kojima smo razgovarali donose zanimljive teze oko toga.
Jeste li imali kakav incident sa svjedocima ili obiteljima žrtava?
Satima i danima smo bili na terenu. Strah se mogao udahnuti, ali nije bilo incidenata u smislu da je netko nama nešto branio ili nas ometao u radu.
U ovakvim stravičnim pričama, najteže je što kao čovjek osjetite emociju obitelji žrtava, kako se nosite s tim?
Naučio sam se nekako ne gutati tuđe suze, svoje sam već isplakao jako puno puta. Bude teško, takne te, nisi robot, naravno. Sad ne želim zvučati romantično, ali eter nekako čuva od loših osjećaja i ako ozbiljno pristupate poslu nagradi vas nekom snagom. Jer znate da radite ono što publiku zanima.
S obzirom na to da na epizodama radite tjednima, mjesecima, sasvim uđete u priču, kako proživljavate sve te trenutke?
Nije lako, ali ako imate jasan cilj - a to je u našem slučaju - iz mozaika loše priče, lošeg događaja izvući nešto što će u budućnosti nekoga natjerati da razmišlja o tome tko je nešto previdio, negdje pogriješio, nije reagirao kad je trebao, onda se sve može. I naravno kad imate ovakvu ekipu pored sebe koja ništa ne propušta i ništa ne prepušta slučaju.
Za vrijeme opsadnog stanja u vrijeme ubojstava, i sami ste sudjelovali u izvještavanju, je li vas epizoda vratila u prošlost?
Kako ne? Jako živo se sjećam svega. Nikada to neću zaboraviti. Tada je, naime, u našu zemlju dolazio američki predsjednik George Bush mlađi. Paranoju sigurnosnih službi možete zamisliti.
Postoji li još strah od prezimena Korade ili je umro zajedno s generalom?
Itekako postoji. Iznenadilo me koliko. Jedna od sugovornica je odustala pričati za Dosje jer se konzultirala s obitelji i zaključila da je mudrije odustati. To poštujemo. Mislim da se u tom kraju to prezime uklesalo za vječnost s negativnim predznakom, a da ga je cijeli događaj trajno izmijenio, barem u nekom segmentu.
Kad se prisjetite same istrage, kako su reagirali policajci shvativši da je krivac general Korade, vjerojatno i suborac nekih od njih?
Bili su iznenađeni, ali cijelo su vrijeme bili hrabri i profesionalni. Iako, svi smo tamo znali kako će završiti.
Kako uspijete postići da vam se sugovornici tako otvore?
Ne znam vam to reći. Mislim da je zahvalnije da o tome pričaju oni koji me promatraju. Nije mi to teško jer sam sa sugovornicima uvijek iskren i jer im je odmah jasno koja je njihova pozicija u našoj priči. Iskustvo donosi svoje. Ne šarmiramo se da bismo se zaveli, nego si vjerujemo.
Nakon snimanja epizode o ubojstvu Ivane Hodak, rekli ste da vas ništa tako nije pogodilo u profesionalnoj karijeri. Kakve su vaše emocije dok ste radili epizodu o generalu Koradeu?
U ovakvim životnim pričama nikad nemate isti spektar emocija jer je kontekst drugačiji. Nadam se da više nikad neće biti slične priče kao što je ova o Ivani Hodak. Ovdje imate nevjericu, ljutnju, jasnu osudu događaja, ali i puno pitanja je li moralo tako biti.
Osim detaljno obrađenog slučaja, veliku pozornost, posvećujete i tehničkim detaljima. Možete biti ponosni na svoju ekipu. Kako izgleda samo snimanje?
Ima li neki pojam iznad ponosa? E tako se osjećam. Svaki segment Dosjea je satkan od sto posto kvalitete svakoga. Na snimanju je sve kako treba biti, razina stresa svedena je na minimum. Dario Todorović i Marijana Čikić zajedno sa mnom promišljaju i analiziraju sve, a onda snimatelji i montažeri naše zamisli realiziraju. I u svakom segmentu uživamo. Veliko je zadovoljstvo imati ovakvu ekipu pored sebe. Najiskrenije, obožavam Dosje. I uživam kao nikad.
Ovo je zadnja epizoda ove sezone Dosjea Jarak. Hoćete li nagovijestiti što možemo očekivati u sljedećoj sezoni?
Joj, ja vam ne znam dozirati informacije kad nešto jako čekam, kad se nečemu toliko veselim i kad u nešto toliko vjerujem. Ako zucnem, moram reći sve, a nije još trenutak. Reakcija publike potvrđuje da je iščekivanje slatko, struka također. Obećavam da ćemo uvijek voditi računa o dignitetu, kvaliteti i povjerenju.
Gledatelji će novu epizodu 'Dosjea Jarak' moći pogledati u četvrtak, 15. veljače, od 22.30 sati na glavnom kanalu RTL-a. 24 sata prije prikazivanja na televiziji, gledatelji 'Dosje Jarak' mogu pogledati na streaming platformi VOYO.
