Goran Tribuson rođen je 1948. godine u Bjelovaru gdje se i školovao. Diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1979. radi u Agenciji za marketing Vjesnika, bio je pomoćnik glavnog urednika Hrvatskog leksikona, zajedničkog projekta Naklade Leksikon i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Za svoje književno djelo više je puta nagrađivan (Nagrada fonda A. B. Šimić, 7. sekretara SKOJ-a, K. S. Gjalski, Nagrada Večernjeg lista za kratku priču - tri puta i dr.). Uz neizbježnog Pavla Pavličića najvažniji je predstavnik tzv. žanrovske proze u Hrvatskoj, i što je još važnije, jedan je od ponajboljih i najčitanijih hrvatskih prozaika. Književnu karijeru započeo je početkom sedamdesetih s generacijom borgesovaca, ispisujući tzv. fantastičku književnost, da bi mu kasnije radove obilježio zaokret prema stvarnosnoj prozi, s izrazitim socijalnim backgroundom i naglašeno prisutnim elementima rock-kulture. Vješto se koristeći elementima kriminalističkog romana ispisuje ponajbolje stranice suvremene hrvatske proze poslije Antuna Šoljana.

Objavljuje od 1969. godine, a dosad je objavio preko dvadesetak knjiga: zbirke priča Zavjera kartografa (1972), Praška smrt (1975), Raj za pse (1978), Spavaća kola (1983), Klasici na ekranu (1987), Osmi okular (1998), Zvijezda kabarea (1998), romane Snijeg u Heidelbergu (1980), Čuješ li nas Frido Štern (1981), Ruski rulet I i II (1982), Polagana predaja (1984), Legija stranaca (1985), Zavirivanje (1985), Uzvratni susret (1986), Made in U.S.A. (1986), Povijest pornografije (1988), Siva zona (1989), Potonulo groblje (1990), Dublja strana zaljeva (1991), Sanatorij (1993), Noćna smjena (1996), Bijesne lisice (2000) te prozne zapise Rani dani (1997) i Trava i korov (1999).