"Teza o HDZ-ovu pravosuđu ne stoji. DORH, USKOK, svi su neovisni. Za razliku od Milanovića koji je kazao da je znao za tajne izvide, ja ne znam i ne zanima me", govorio je prije tjedan dana na aktualnom satu u Saboru premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković kojeg su iz oporbe najviše i najčešće pitali o tome kako mu neobično često padaju ministri i stranačke zvijezde na korupcijskim skandalima. Spominjali su mu netom uhićenu članicu Predsjedništva HDZ-a, bivšu ministricu, Gabrijelu Žalac i činjenicu da njezin čudan posao sa softverom nije procesuiran kod domaćih institucija koje bi trebale "raditi posao", nego je optužnica stigla tek zahvaljujući institucijama s EU razine.
"Na što su sve DORH i USKOK spremni da bi opstruirali slučaj Žalac? Mediji su pisali da je slučaj bio mrtav kako bi se vas zaštitilo od štete", grmjela je Dalija Orešković na aktualcu, ali Plenković se nije niti osvrnuo na njezine konkretne navode, nego je još samo poručio kako je očigledno da joj "smeta to što tu postoji nekakav HDZ, neka Vlada i neki narod koji daje povjerenje HDZ-u da vodi".
Tko je znao prije i je li se dogovarao?
Prošlo je od tog šaketanja u Saboru ni tjedan dana, a iz dana u dan i iz DORH-a i iz USKOK-a cure kojekakve glasine, tko je što znao i tko je za što odgovarao. Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek i osobno je nastupala povodom godišnjeg izvještaja o radu DORH-a u Saboru, na dan kada je iscurilo da želi smijeniti Vanju Marušić, šeficu USKOK-a, ali je ona izjavila da to ne smjera učiniti, te da nikakvu odluku neće donositi "pod pritiskom medija". Kada je pak oporba rešetala glavnu državnu odvjetnicu što je sve znala o slučaju softver i kako to da nije djelovala, ona se branila da je sve počelo prije nego što je ona preuzela dužnost, u svibnju 2020. godine.
"U DORH-u postoji podjela rada i specijalizacija i nemoguće je da glavni državni odvjetnik zna i vidi ima li svaki predmet pod svojom kontrolom i kompletan uvid u njega, već se oslanja na suradnike", govorila je Hrvoj-Šipek u Saboru. A sada je iscurila i informacija, neslužbena doduše, preko Jutarnjeg lista, da je još u lipnju 2020. i Zlata Hrvoj-Šipek, zajedno s Darkom Klierom, voditeljem kaznenog odjela DORH-a, sudjelovala na sastanku gdje je detaljnije upoznata "s predmetom softver i rezultatima izvida protiv Gabrijele Žalac".
Nakon što su raspravili o predmetu, kako piše Jutarnji, prihvaćen je zaključak tužiteljice da nema elemenata za otvaranje istrage. Naglašava se da slučaj nije "zatvoren", ali nije niti – otvoren.
Sa svakom novom informacijom slučaj Žalac u hrvatskim istražnim tijelima nipošto ne postaje neviniji, niti ide u smjeru u kojem ga gura premijer Plenković, u smjeru dokazivanja neovisnosti DORH-a i USKOK-a.
DORH ne demantira sastanak
Ako se i službeno potvrdi navod da je lipnju 2020. Hrvoj-Šipek bila na sastanku na kojem se raspravljalo na slučaju, bit će to potvrda da je ona lagala u Saboru kada je tvrdila da nije znala, ali i otvaranje mogućnosti da je ona osobno bila na vrućoj liniji s politikom. Nakon što smo htjeli provjeriti neslužbene navode Jutarnjeg lista u DORH-u primili smo odgovor da DORH nije u mogućnosti "odgovoriti na postavljena pitanja budući da je u tijeku nadzor radi utvrđivanja relevantnih činjenica vezano za postupanje državnog odvjetništva".
Prvo se sumnjičilo Vanju Marušić, šeficu USKOK-a da je "odradila" odustajanje od istrage u slučaju ministrice Žalac, a sada postaje izglednije da je tako presudila glavna državna odvjetnica osobno, Zlata Hrvoj-Šipek. Dakako, ona može i dalje tvrditi da se radilo o njezinoj neovisnoj prosudbi, ili da su izvidi bili napravljeni tako jadno da se nije dalo zaključiti ono o čemu su mediji pisali mjesecima ranije.
No, hoće li joj uopće više itko vjerovati? Kao što ni Plenkoviću još od trenutka uhićenja nitko ne vjeruje da on nema ništa s time.
Predsjedništvo HDZ-a kao jamstvo sigurnosti
Gabrijela Žalac je bila njegovo kadrovsko rješenje, njegov iznenadni odabir za mjesto ministrice regionalnog razvoja i EU fondova, kadar iz Slavonije, dugogodišnja HDZ-ovka i još k tome eksponentica – u vrijeme kada je izabrana za ministricu – struje Tomislava Čuljka, jednog od stranačkih seniora i kadrovika za Slavoniju koji je, primjerice, kasnije gurnuo u vrh stranke i na ministarsku dužnost i Marija Banožića.
No, u vrijeme kada je Gabrijela Žalac završila u medijima zbog novog Mercedesa u dvorištu obiteljske kuće, pokazalo se da je došlo do ozbiljnih trzavica između Žalac i moćnog Tomislava Čuljka. Ipak, kao da se potpisalo svojevrsno primirje, Žalac se povukla u Slavoniju, pokrenula vlastiti biznis uz veliku podršku stranačkih kanala, a onda je i izabrana u Predsjedništvo HDZ-a. Ukratko, maknuta je, ali je ostala dio stranačke elite. I vjerojatno se mislilo da će tako ići zauvijek, kao i u slučaju Božidara Kalmete ili Lovre Kuščevića.
Premije Plenković i Gabrijela Žalac: Činjenica da je izabrana u Predsjedništvo HDZ-a smatra se dokazom da je Andrej Plenković podržavao Žalac nakon svih otkrivenih skandala
Tako bi i bilo da nije bilo Europskog ureda tužitelja koji je zaprimio prijavu Olafa. Nevjerojatno je kako premijer Plenković živahno tumači da ništa nije znao o slučaju Žalac, a izvukao je i presumciju nevinosti, iako je posve jasno da je i u slučaju običnih izvida mnogo upletenih moralo znati da je nešto pod lupom "institucija". Pa i sama Gabrijela Žalac. Znači li to da su onda ipak imali informaciju da je odbačena prava istraga domaćih institucija? Da su se opustili malo?
Slučaj softver postaje ne samo slučaj u kojem će se rasvijetliti je li ministrica Žalac dogovorila novac preko tvrtke poznanika i suradnika za softver koji je slabo u funkciji, nego nam otvara i jedinstven uvid u institucije koje bi se trebale boriti protiv korupcije. DORH i USKOK nam upravo rastvaraju utrobu i daju sliku kakvoj nismo svjedočili godinama, pokazuju nam koliko je sustav ranjiv, kako curi na sve strane, kako ratuju frakcije i kako je sve moguće. Nedavno smo saznali da je jedna državna odvjetnica u slučaju Agrokor dilala informacijama jednoj od optuženica, a sada gledamo uživo kako nam je glavna državna tajnica – vrlo izgledno – lagala u Saboru i pretvara se u "prvoosumnjičenu" da je s vrhom HDZ-a dogovarala odustajanje od istrage protiv stranačke miljenice.
Ne zna se što je gore, da je dogovarala odustajanje s nekim, ili da je sama od sebe zaključila da ga ne treba biti.
Neovisno o tome što je tek u tijeku "nadzor radi utvrđivanja relevantnih činjenica vezano za postupanje državnog odvjetništva", već sada su i DORH i USKOK nepovratno oštećeni, i to u vrijeme kada se gomilaju sumnje o korupciji na sve strane, kada bujaju kojekakve poslovno-političke kombinacije koje neometano vrte milijune potpomognute uslugama najskupljih odvjetnika, a sasvim ozbiljno se prenose objave bjegunca Zdravka Mamića o tome kako godinama uspješno masovno podmićuje suce.
A što je Plenković učinio da osnaži DORH i USKOK?
Možda je Plenković telefonirao, a možda i nije. Možda mu je sasvim dovoljno to da kao premijer ne poduzima gotovo ništa da bi osnažio institucije DORH-a i USKOK-a. Da ih pušta da odumiru s premalim plaćama, tehnički neopremljeni, s kadrovima koji žele što prije zbrisati, jer će biti ili razapinjani ili će im se rugati jer se nisu snašli, kao oni koji su se odlučili na unosnu prodaju informacija.
Ako se pokaže da je istina da je Zlata Hrvoj-Šipek sve znala u lipnju 2020., njezina ostavka će bez sumnje biti pitanje dana. Vjerojatno i zbog toga da se linija odgovornosti zaustavi na njezinoj razini, iako se, realno, penje mnogo više. Ona je bila odabir Andreja Plenkovića, njegove Vlade, te je posve jasno da se i on mora osjećati odgovornim i za njezine rezultate, i za standarde kojima upravo svjedočimo. I bez dokaza o direktnom dogovoru Hrvoj-Šipek-Plenković za spas bivše omiljene ministrice, premijer će se morati pitati kako mu izgledaju institucije koje bi morale rješavati problem korupcije i koliko je i sam odgovoran za njihovo propadanje.
