U ljudskoj se povijesti poneki razvoji mogu izokrenuti. Tako su, na primjer, 1933. SAD ukinule amndman na Ustav iz 1919. koji zabranjuje alkoholna pića. Biolozi su raspravljali može li jednako i biološka povijest biti reverzibilna, podložna kretanju unatrag. Neki su zaključili da je to moguće ako se poklope utjecaji okoliša, dok su drugi tvrdili da vrste nikada više ne mogu postati nešto što su bile ranije. Najnovija studija pokazuje da su "i uvijek i nikada" stavovi bili pogrešni, tvrdi Michael Rose, evolucijski biolog s kalifornijskog sveučilišta.
Prikaz takvih evolucijskih kretanja pokazao se kod vrste muha nazvane "Ives", koje je Rose uzgajao u labortoriju 25 godina. Rose i Henrique Teotónio sa Sveučilišta Cambridge odvojili su 20 populacija i odabrali okoliše s obzirom na jednu od četiri sposobnosti: kasnije razmnožavanje, razmnožavanje u srednjim godinama, razmnožavanje u ranoj dobi i preživljavanje bez hrane kroz dulje vrijeme. Nakon 50 generacija u takvim okolišima, skupine muha razvile su se svaka na svoj način, ne samo u odnosu na navedene osnovne kriterije okoliša, već i u aspektima kao što su veličina.
Nakon toga su sve populacije vraćene u prvobitni okoliš, uobičajen za vrstu "Ives". Istraživači su nadzirali njihov razvoj mjereći obilježja, poput vremena razvoja, otpornosti na glad, težinu i plodnost. Iako se neke osobine nisu vratile na staro, prevladavajuća tendencija je bila povratak unatrag. U nekim je slučajeva bilo za povratak potrebno samo 20 generacija. Ostalo je nejasno zašto su se neke osobine vrlo brzo vratile na staro, neke teško, a neke nikako.
"To je izvanredna studija, jer pruža obuhvatan pogled na temeljno staro pitanje", objašnjava Richard Lenski, evolucijski biolog s Državnog sveučilišta Michigan. Na kraju krajeva, pitanje je li evolucija reverzibilna, dakle, može li se vratiti od kuda je stigla, vjerojatno ovisi o svojstvenostima povijesti populacija. Kao što je i kod ljudi, neke konstitucije su podložnije promjenama od drugih.
