Stanari zgrade u ulici Stjepana i Antuna Radića u najstrožem centru Gline, na kućnim brojevima 3 i 5, bili su sretni kada su nakon razornog potresa, u prvom pregledu statičara prošli sa zelenom naljepnicom. Bilo je tu upozorenje da je potrebno hitno sanirati krov i dimnjake, ali s obzirom na ruševine na sve strane, to je izgledalo – manje strašno.
„Sada nakon mjesec dana imamo dojam da ćemo se uskoro izjednačiti s onima koji imaju crvene naljepnice…“, kaže za Net.hr predstavnik stanara, Ivan Šeperac. Nakon onog najjačeg udara krov i dimnjaci su bili ozbiljno oštećeni, no vatrogasci i sami stanari sanirali su krov, za prvu ruku, koliko su mogli. Stavljene su cerade i najlonski prekrivači.
Dio stanara je i zbog učestalih naknadnih podrhtavanja tla napustio stanove. No, ljudi su se vratili, opet je useljena većina stanova, ali situacija je sve gora i gora. Sa svakom kišom i vjetrom najlon bi se razmaknuo, na tavan bi se slijevala kiša, padao snijeg, a sve to onda bi se nastavilo slijevati po stanovima na višim katovima. Tu je i oko 50 kubika šute na tavanu.
„I ono što je bilo u dobro stanju, sada je sve više oštećeno“, svjedoči Ivan Šeperac. Statičari su došli dva puta i utvrdili da se krovište i dimnjaci moraju hitno sanirati, on kao predstavnik stanara je popunio sve formulare za prijavu štete, uputio na adrese u gradski stožer, ali i na adresu gradonačelnika Stjepana Kostanjevića. Zvali su i stanari zasebno. Raspitivali se i kod vatrogasaca, ali lokalni vatrogasci kažu da nemaju potrebu opremu za sanaciju krova na takvoj visini, osim toga – sanacija golemih dimnjaka je građevinski zahvat i to nipošto ne može biti njihov posao.
Svakim danom zgrada sve više propada
„Problem je što nemamo nikakav odgovor, nikakav savjet što bismo mi kao stanari, vlasnici stanova mogli učiniti. Ako je savjet da krenemo sami u obnovu, možemo li očekivati refundaciju troškova, ili ne. Radi se o radovima na velikoj visini, pretpostavljamo da se radi o skupoj mehanizaciji. I skupim građevinskih radovima. Možda bi se moglo nešto učiniti preko Grada, zajedničkim najmom opreme ili sl. Ali mi, na žalost nemamo nikakvih odgovora.“, kaže za Net.hr Šeperac.
Ne znaju niti je li uputno da se direktno obraćaju nacionalnom stožeru. Jedino su sigurni da s ovakvim oštećenjima na krovu svakim danom njihova zgrada propada njima na očigled. „Tu su obitelji i s malom djecom. Umjesto da započinjemo povratak u život, tapkamo na mjestu…“, žali se Ivan Šeperac.
Iz gradske uprave Gline su na upit Net.hr-a odgovorili da su upoznati sa situacijom u zgradi u ulici Stjepana i Antuna Radića, da se radi o zgradi „u kojoj je suvlasnik Republika Hrvatska koja od ukupno 20 etažnih dijelova ima vlasništvo u 11 etažnih dijelova“, te je gradska uprava uputila dopis prema Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje u kojem su „zatražili žurno postupanje kako bi se navedeni problemi što prije riješili i kako ne bi došlo do daljnjih šteta na zgradi i ugroze stanara“. Kažu da su i dopis stanara koji su stanari uputili Gradu Glini uputili u Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
Stanari ne mogu dobiti konkretne odgovore
U odgovoru gradonačelnika Gline Stjepana Kostanjevića naglašeno je da je lokalni Stožer civilne zaštite odmah nakon potresa sudjelovao u privremenoj sanaciji, odnosno, u uklanjanju dimnjaka i prekrivanju krovišta najlonom, no, nije se referirao na činjenicu da ta zaštita više nije dostatna.
Kaže da je sa situacijom upoznat i nacionalni Stožer. „Smatramo da se sanacija predmetne zgrade treba provesti sukladno odredbama Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije te provedbenim aktima.“, zaključio je gradonačelnik.
No, nema nikakvih konkretnih uputa niti za stanare niti za predstavnika stanara zgrade u koju se kroz razoreno krovište i dalje slijeva kiša. Zgrada je većim dijelom u vlasništvu Hrvatske, Središnji državni ured očigledno ne odgovara na hitne dopise s terena tjednima, a stanari u očaju promatraju kako im propadaju stanovi.
„Ako krenemo sami u obnovu, hoće li im itko refundirati troškove? Ovdje se radi o trošku koji će doseći više od sto tisuća kuna, a mi smo ovdje sirotinja. Možemo li do kredita? Kako?“, reda pitanja Ivan Šeperac. Bezbroj pitanja, raste očaj stanara kojima se u sobe slijeva voda, a odgovori su trenutno zagubljeni - između lokalne i nacionalne birokracije.