"Ja sam Tena, imam 8 godina, živim u Novakovcu. Ovo je pismo u boci i kad ga netko nađe neka nam se javi."
Bilo je to prije dvije i pol godine.Zaboravljena poruka u boci iz Mure se prebacila u Dravu. Tamo joj je očito bilo dosadno, pa se ulila u Dunav. Ta posve obična poruka čvrsto je odlučila ispuniti svoju misiju. Tko zna što joj se sve putem događalo. Preživjela je i dvije velike poplave. I na kraju ipak stigla do cilja.
Javio se, glavom i bradom kapetan rječnog broda. 500 kilometara nizvodno u Smederevu.
"Iz Austirje sam išao za Smederevo. Nosili smo neke limove, stali smo dolje u Smederevo da istovaramo to i prilikom stajanja vidjeli smo tu flašu i onda smo je izvadili i vidjeli smo tu poruku", ispričao je LjubanStjepanović.
"Već 25 godina sam na brodu. Prvi put mi se ovako nešto desilo, doživljavo sam svašta na vodi ali ovo je bilo nešto specifično", dodao je.
Čitave dvije i pol godine kasnije. Dovoljno da Levačići zaborave na tu svoju malu avanturu.
"Mi smo to pismo bacili u 4. mjesecu 2011. Kapetan broda Ljuban nas je nazvao, kaže, ovdje kapetan broda Mirela, pronašli smo pismo u boci trebali bi Tenu. I malo smo mi porazgovarali, Tena je bila na rođendanu, pa smo malo kontaktirali preko Facebooka, preko pisma i preko poruka. A prijateljstvo i dalje traje", ispričao je Tenin otac Velimir.
Poruka u boci nekda je služila umjesto telefona i mobitela. Danas služi tek kao podsjetnik na neka pradavna vremena.
"Sačuvat ću poruku, to je jedna lijepa uspomena", rekao je Ljuban.
Tko zna koliko poruka u raznim bocama nije stiglo do cilja. Jedna mala poruka još jednom je dokazala da su čuda ipak moguća.
