Studija objavljena u časopisu Pediatrics nije prva koja je povezala probleme u ponašanju s tzv. poremećenim disanjem u snu. U takvu disanju djeca kronično hrču, dišu na usta ili pate od apneje, prestanka disanja na nekoliko sekunda.
"Mi nismo izmislili tu vezu", kaže voditeljica istraživanja Karen Bonuck s njujorškoga medicinskoga fakulteta Albert Einstein. Rad njezine ekipe, a pratili su više od 13 tisuća djece od dojenačke do dobi od sedam godina, najveća je studija koja se tim pitanjem bavi, dodala je.
Na temelju iskaza roditelja promatrane djece, 45 posto djece nije imalo noćne probleme s disanjem. Ostali su u nekome trenutku dojenaštva ili ranog djetinjstva imali neke simptome. Osam posto djece ušlo je u kategoriju koju su istraživači nazvali "najtežim slučajevima": dišni problemi bili su najteži između druge i treće godine, a nisu nestali.
Ekipa Karen Bonuck otkrila je da djeca koja su u bilo kojoj dobi imala dišne probleme imaju veće izglede da do sedme godine dobiju simptome emocionalnih ili poremećaja u ponašanju, poput hiperaktivnosti (ADHD) ili tjeskobe.
Otprilike 13,5 posto imalo je te simptome u dobi od sedam godina. Nasuprot tomu, u skupini djece koja u mlađoj dobi nije imala dišne probleme, probleme u ponašanju ili emocionalne probleme imalo je samo osam posto.
Najveći je rizik u tzv. "najtežim slučajevima". Do sedme godine gotovo 18 posto djece ima moguće emocionalne ili poremećaje u ponašanju. No Bonuck se ograđuje i kaže da te slučajeve treba dodatno pratiti te da ne može reći da su dišni problemi izravan krivac.
