Lucian ima 14. Godine u kojima bi ponekad najradije iskočio iz svoje kože. Njegova mama isto. Što se događa? Je li se to dijete potpuno promijenilo?
"Da i ne, ne znam. Ima tu nešto ali ne mogu staviti prst na to. Zna se da je tu nešto ali ne vidi se ništa", kaže Lucian Škriljevečki.
"Da, zbog toga što mu sve češće idem na živce, sve jače. A ne zato što još uvijek imam osjećaj da je to moje malo dijete. Naravno ne smijem to reći", kaže njegova mama Biserka Škriljevečki Mijalić.
I čija je na koncu istina prava? Stručnjaci kažu obje. Dijete se pretvara u odraslu osobu. Ljubav prema mami nije manja, no potrebe su drukčije. I što napraviti?
"Moraju ga početi uzimati kao odraslu osobu, a istovremeno jasno je, budući da je još uvijek tinejdžer, pubertetlija, moraju mu postavljati određene zabrane, naredbe, granice", kaže psiholog i psihoterapeut IvanModrušan.
Lucianova mama našla je formulu zbog koje se odnos ispunjen zajedničkim trenucima i smijehom nastavio i sada kada je slatki dječak postao frajer.
"Mora postojati osjećaj ti si važan, ti si nam važna, nisi ti nama bilo tko. Ima jedan broj roditelja koji djetetu non stop govore nemoj si ti ništa umišljati. Ti nisi važna, tvoje mišljenje ne znači ništa. Ali to nije dobar pristup", kaže Modrušan.
Moramo znati obrnuti stvari. Staviti se u kožu djece i priznati si da u njihovim godinama nismo bili ništa bolji.
Kompromis i međusobno uvažavanje. Ravnomjeran omjer između izgovorenih da i ne... Na taj način tinejdžerske godine u kojima su neminovne promjene neće biti gorke, već slatke poput vaše četrnaestogodišnje bebice. Pardon dečki i cure - frajera ili frajerice.
