Nakon drame u Osijeku koja je nažalost završila tragedijom, u studiju RTL-a Danas je cijelu situaciju prokomentirao kriminalist ŽeljkoCvrtila.
Je li moralo ovako završiti?
Nije moralo tako završiti, osoba je mogla odlučiti drugačije,
osoba se mogla predati, odnosno u dogovoru s policijskim
pregovaračem izaći iz tog bistroa nenaoružana. U tom slučaju bi
počinitelj ostao živ i nastavio bi se istražni i kazneni postupak
protiv te osobe.
O kome ovisi odgovornost nakon ovakvog ishoda ove
tragedije? Je li policija učinila sve?
Policija u samom momentu nije mogla učiniti više. Oni su pokušali
jednom taktikom pregovaranja i razgovora, na osnovu psiholoških
zapažanja u razgovoru sa počiniteljem njega izvući, kako ne bi
došlo do ovog ishoda. Policija je tu, prije svega, da sačuva
život, pa makar to bio ovakav počinitelj koji je zapravo i
dvostruki ubojica.
Što se uopće nudi počinitelju?
S počiniteljem se razgovara, upozorava ga se da takve stvari više
ne bi trebao činiti i da bez obzira što je napravio, da će se
pravedno prema njemu postupiti. Ako on ima neke zahtjeve, želi mu
se izaći u susret, želi se zadobiti povjerenje između policije,
odnosno pregovarača i počinitelja.
Prema nekim informacijama, čak su dovedene i njegove
djevojčice na mjesto zločina, ne bi li ga odgovorile od daljnjih
zločina...
Sumnjam u tu činjenicu, međutim, možda su bili u telefonskom
kontaktu. Na samo mjesto zločina sigurno nisu ušle jer policija
ne bi pustila nikoga unutra, to je naprosto van taktike i
redovnog postupanja u ovakvim situacijama.
Koliko ljudi uopće sudjeluje u ovakvoj akciji? Vidjeli
smo, na terenu su bili specijalci, snajperisti i
vatrogasci...
U početku na mjesto događanja stiže interventna policija, koja,
ako vidi da situaciju ne može riješiti, to je onda u nadležnosti
specijalne policije ministarstva unutarnjih poslova i tu
sudjeluju dva do tri tima... U ovakvim slučajevima je jedan tim
dovoljan za sami ulaz, pregovaranje i snajpersko
pokrivanje.
Koji je njihov okidač?
Okidač je u slučaju da počinitelj ima taoce i dođe do analize tj.
procjene da će on početi ubijati taoce ili u slučaju da on počne
pucati na policiju. Tog momenta bi se, moguće je, izdala dozvola
za pucanje na samog počinitelja.
Iz vašeg iskustva, je li se ova tragedija uopće mogla
spriječiti?
To je sad pravo pitanje. Trebalo bi vidjeti je li ranije u toj
obitelji bilo intervencija, jesu li policija i socijalna služba
poduzeli sve preventivne mjere da do ovakve situacije uopće ne
dođe. Tu bi svakako trebalo pojačati obiteljske centre koji bi se
morali time malo bolje baviti.
