Spomenuti sud je zaključio da je tada 13-godišnjem T. R.-u prekršeno pravo na privatnost. Naime, tada 13-godišnji T. R. igrao je s prijateljima nogomet na školskom igralištu. Dječaci su na igralištu pronašli loptu, no ubrzo se pojavio dječak koji je tvrdio da je lopta njegova i tražio da mu je vrate. T. R. mu nije povjerovao te mu je odbio dati loptu, a nedugo nakon toga na igralištu se pojavio dječakov otac i nasrnuo na 13-godišnjaka. Povukao ga je za majicu i nekoliko ga puta udario po glavi i leđima, da bi mu na kraju uzeo loptu.
T. R. je slučaj prijavio dubrovačkoj policiji, koja je uspjela identificirati nasilnog oca, protiv kojeg je pokrenut prekršajni postupak. Sudilo mu se zbog remećenja javnog reda i mira, ali u travnju 2005. godine slučaj je pao u zastaru, piše Novi list.
Istovremeno je na zahtjev oca T. R.-a pokrenut i kazneni postupak protiv muškarca koji mu je napao sina. No tužiteljstvo je na kraju odustalo od kaznenog progona, uvjereno kako nema dovoljno dokaza, a propali su i svi drugi pokušaji dokazivanja napadačeve krivnje, kao i pokušaj ishođenja 10.000 kuna odštete u parničnom postupku na dubrovačkom sudu. Kada su Vrhovni i Ustavni sud RH odbacili sve žalbe obitelji T. R.-a, oni su krenuli po pravdu u Strasbourg.
Tamo je Europski sud za ljudska prava zaključio da napad na 13-godišnjaka od strane odraslog muškarca, koji je na kraju prošao nekažnjeno, predstavlja povredu mladićevih konvencijskih prava i to prije svega prava da država osigura zaštitu njegovog fizičkog i moralnog integriteta. To što Hrvatska ima adekvatno prekršajno i kazneno zakonodavstvo nije dovoljno, jer se upravo u slučaju T. R.-a dokazalo da njegova primjena u praksi nije dostatna, te je postupak protiv nasilnika čak pao u zastaru, ocijenio je sud.
