Vjerojatno ne postoji osoba u Hrvatskoj koja nije čula za potonuće broda Bourbon Rhode na Atlantiku nakon što je tegljač ušao u havariju. Više od dva tjedna traže se članovi posade kao i kapetan broda, Šibenčanin Dino Miškić. Minimalne šanse za preživljavanje potonuća i havarije objavile su francuske vlasti na Martniqueu, ali su dodali da će još nekoliko dana aktivno satelitski promatrati područja na kojem je brod potonuo.
Bivši kapetan Edo Dešković komentirao je slučaj broda Bourbon Rhode
Postavlja se pitanje je li epilog ove havarije mogao biti riješen i je li trebalo uopće doći do toga da se toliko dugo traže članovi posade. Osim toga, tu je i pitanje jesu li se posljedice mogle ublažiti jer ipak četvero je mrtvih članova posade, a sedmero ih je nestalo. Na tu temu je Novi list razgovarao s bivšim šefom Udruge pomorskih kapetana koji ima 40 godina staža u zapovjedništvu te cijenjenim pomorskim stručnjakom Edom Deškovićem.
Zašto se brod našao na ruti uragana?
Dešković, kao i drugi pomorski stručnjaci, pita se zašto se ovaj tegljač našao na putu uragana i zašto je brod plovio prema njemu jer ondje nije smio biti. Upravo se zbog toga treba propitivati odgovornost kompanije Bourbon Rhode, kao i zapovjednika.
"Po ISM codeu (međunarodni pomorski propisi o sigurnosti na moru), zapovjednik ima takozvani Overriding Rule, pravo da odluči suprotno uputama kompanije te promijeni kurs broda ili odbije isplovljavanje u uvjetima koji mogu ugroziti posadu i brod. Sve radnje za spas broda i posade su opravdane i nitko mu ne može narediti da isplovi u oluju ili u neko opasno područje, ako on odluči drugačije. Moguće je da je kompanija pritiskala posadu i zapovjednika da bez obzira na uragan, krenu prema njemu, ali u ovakvim situacijama, ako zapovjednik procijeni da su uvjeti previše opasni ili da brod nije u potpunosti spreman za plovidbu, on donosi odluku o tome hoće li isploviti ili ne", komentirao je Dešković za Novi list.
'Pitanje je u kakvom je stanju bio Bourbon Rhode'
Iskazi pomoraca i fotografije unutrašnjosti i vanjskog dijela broda pokazuju da se puno štedjelo na održavanju, premda se brod neposredno prije isplovljavanja nalazio u doku Las Palmasa. Iskusni pomorac Dešković kaže da se u 20-ak dana moglo puno toga popraviti, ali da treba utvrditi što je točno na brodu tijekom remonta popravljano i u kakvom je stanju plovilo bilo kada je napustilo luku.
"U kakvom je stanju krenuo iz doka, trebali su utvrditi inspektori, ali i posada, na čelu sa zapovjednikom. Ja ne vjerujem da bi BV pustio brod da isplovi s neispravnim radiouređajima i radioopremom za nuždu (GMDSS, SART, EPIRB). Tijekom karijere imao sam slične situacije, primjerice na brodu Roseanne, kada smo u Gotteborgu krcali velike strojeve, a jedna od vodonepropusnih vrata s palube u 'štive' nisu bila ispravna. Pozvao sam Bureau Veritas koji je ustanovio da se vrata moraju popraviti, na što su u kompaniji 'poludjeli' zbog troškova i kašnjenja, ali na putu za Bilbao uhvatilo nas je veliko nevrijeme, toliko da su iščupali opremu kojom je teret pričvršćen za palubu gdje su bili strojevi vezani s lancima i svi su otišli na jednu stranu, tako da smo u Bilbao uplovili nagnuti 15 stupnjeva na bok. Kakvo je to strašno nevrijeme bilo u Sjevernom moru i valovi po palubi, da su vrata ostala nepopravljena, sada ne bih razgovarao s vama. Pitanje je u kakvom je stanju bio Bourbon Rhode, kakve su mu bile vodonepropusne pregrade, je li posada toga bila svjesna i što su oni učinili. Jesu li vrata bila propisno zatvorena. Ne želim ništa implicirati, samo ukazati da sve okolnosti havarije moraju biti temeljito istražene", objašnjava Dešković.
Stanje komunikacijske opreme
"Stanje komunikacijske opreme na brodu je posebno važno pitanje. Tijekom potrage nije detektiran signal EPIRB-a, niti SART-a koji se uzima sa sobom na splav za spašavanje. Nisu pronađene ni ostale tri splavi za spašavanje, osim one u kojoj su bila trojica preživjelih, a nađena je, primjerice, brza spasilačka brodica. Posebno brine komunikacija tijekom havarije. Nije upućen automatski poziv upomoć putem INMARSAT C sustava, što je moralo biti učinjeno, ako je uređaj bio ispravan. Nije bilo ni poziva upomoć putem radija niti satelitskih komunikacijskih sustava, što je također propisana i standardna praksa, već je jedini poziv bio upućen kompaniji preko SSAS sustava koji uopće ne služi u tu svrhu, nego je riječ o alarmu u slučaju napada pirata ili terorista na brod.
Kompanija je odgovorila tek nakon više od sat vremena. Komunikacija je nastavljena još neko vrijeme, a onda je prekinuta, vjerojatno u trenutku kada se brod prevrnuo i potonuo. Od početka zastupam teoriju: posada je bila spremna napustiti brod, uzeli su svu radio opremu i čekali spremni da se ukrcaju u splav. To se vidi iz komunikacije s kompanijom. Tri člana posade su u međuvremenu bacila splav u more, uspjeli su se ukrcati, a brod se prevrnuo. To je razlog što uopće nema ni EPIRB-a ni SART-a da šalje signal, a niti ostalih splavi koje su bile vezane", kazao je Dešković Novom listu.
Kontradiktorna svjedočenja pomoraca
Dešković navodi da je puno nejasnih okolnosti i postupanja kompanije, kao i zapovjednika u ovom slučaju. Tvrdi da se vrlo teško naći u takvoj situaciji i da je teško govoriti što se zapravo dogodilo, no da on kao zapovjednik ne bi isplovio dok se vrijeme ne smiri. Smatra da se nema što čekati kada se posada nađe u situaciji gdje je brod ostao bez pogona i to u nevremenu s valovima većim od deset metara i gdje more propušta u trup.
"Šalje se poziv upomoć putem INMARSAT C sustava, 'mayday' putem radija, svim mogućim drugim kanalima i izdaje zapovijed za napuštanje broda. Kako je sve izgledalo na Bourbon Rhodeu možemo samo nagađati. Jesu li trojica spašenih na svoju ruku aktivirala splav i napustili brod, jesu li se i ostali pokušali ukrcati u splavi, bojim se da ćemo teško sa sigurnošću saznati. Njihovi iskazi i svjedočenja za sad su vrlo kontradiktorni, od toga da su vidjeli kako se ostali ukrcavaju u splav, do toga da ne znaju jesu li se ukrcali. Pričaju i da su splavi bile vezane za brod i da su ih oni pripremili i oslobodili. Te splavi ne treba odvezivati, jedino ako nisu bile vezane i osigurane, a u to sam se više puta uvjerio i vidio kad sam bio Auditor. Splav nije vezana konopima, nego ima sustav s kliznom kukom na hidrostatskoj kuki koja je automatski oslobađa pri potonuću broda, čak i ako je posada nije ručno aktivirala. S druge strane, je li napuštanje broda u takvim uvjetima lako izvedivo. Nije. Bez pogona vjetar okreće brod bočno prema valovima i smjeru vjetra, brod gubi stabilitet zbog prodora mora", objašnjava bivši kapetan.
I ovaj kapetan je doživio brodolom
U svojoj dugogodišnjoj karijeri, Dešković se susreo s različitim situacijama na moru i plovidbi. Jedna od njih bila je i brodolom, koji je bio dramatičan, međutim, pomorac ga je preživio. Kaže da je sve bilo vrlo dramatično jer je njegovo potonuće gledala supruga na televiziji koja je tada bila u drugom stanju.
13.12.2011. Moscenicka draga - Graditelji prve hrvatske barke na solarni pogon Boris Rosovic i Edo Deskovic (sa nagradom za inovaciju) Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
"Bio sam u brodolomu 1972. godine, na brodu »Bat Snapir«, na kojemu sam bio prvi časnik palube. Zapovjednik je bio tek unaprijeđen i rekao je da moramo stići u Tarragonu čim prije. Nije me htio slušati da su ogromni valovi i da ne prolazimo prolaz Bonifaccio u Lion. Drugu noć je brod zbog ogromnih valova pukao na pola. Poslali smo sve moguće pozive ali nam nitko nije mogao pomoći. More nam je najprije razbilo čamce za spašavanje. Aktivirali smo i splavi za spašavanje koje su vjetar i valovi odnijeli nevjerojatnom brzinom, kao dječje balone, tako da se ni u njih nismo mogli ukrcati. Srećom, krmeni dio broda i nadgrađe ostali su plutati na moru nekoliko dana, sve dok nas nije spasila posada američkog nosača aviona. Poslali su helikopter koji nas je pokupio s broda i prebacio na nosač aviona. Imali smo nevjerojatnu sreću, s obzirom na sve okolnosti. Cijelu dramu puknutog broda koji tone na televiziji je tada vidjela i moja supruga, koja je bila trudna, ali nije znala jesmo li se spasili ili ne, sve dok joj se nisam javio telefonom. Tako da samo mogu zamisliti strahote kroz koje u ovim trenucima prolaze obitelji nestalih pomoraca", ispričao je.
Neovisna istraga
Dešković smatra da je potrebna opsežna i neovisna istraga okolnosti havarije, kako bi se u budućnosti spriječile slične tragedije. Kaže da je potrebno sve temeljito ispitati, što se posebno odnosi na preživjele članove posade te utvrditi točno što se događalo te kakvi su bili postupci posade.
"Bojim se, nažalost, da će i tu biti problema s obzirom na to da je riječ o francuskoj kompaniji, a istragu vode francuske vlasti, s tim da niti jedan od poginulih ili nestalih nije francuski državljanin. U ovom slučaju mi se ne sviđa prikupljanje novaca, osnivanje fonda 'Bourbon Rhode', čak se animiraju i djeca u školi. Pa za to su zaduženi MRCC Martinique. Njihov sistem COSPAS – SARSAT prima signale s EPIRB-a ili SART-a, dekodira podatke i daje poziciju broda. U ovom slučaju nije ništa aktivirano. Zašto? Čak postoji ideja da se prikupljenim novcem iznajmi avion, po meni je to nemoguća misija, velika je to udaljenost, cijeli svijet je stalno promatran satelitima, zato tu nema nekih posebnih zasluga ni sindikata, predsjednika, ministara ni vlada", kaže kapetan.
Za kraj, Dešković objašnjava da MRCC neće prekinuti istragu ako postoji neki argument, iako kapetan misli da su u ovom slučaju trojica spašenih vlastima dali sve podatke. U slučaju da se nađe splav sa zapovjednikom i ostatkom posade, objašnjava Dešković, zapovjednika u Francuskoj čeka optužnica za smrt četiriju osoba i sud. "To je krivična odgovornost zapovjednika, što je normalno poslije svih pomorskih nesreća sa žrtvama", kaže kapetan Dešković za Novi list.
