"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje", kazao je francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier svojoj majci Lyliane Fournier prije nego što se pridružio obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata. 

Ali nije se vratio. 

Mladić u zelenom ogrtaču mekog pogleda i nježnog osmijeha postao je jedan od simbola obrane Vukovara. 

"Francuz", kako su ga zvali suborci na ratištu s kojima je proživio najmračnije dane i svjedočio neopisivim zvjerstvima, skončao je na Ovčari krvave noći s 20. na 21. studenog 1991. i položio svoj život za Hrvatsku. A njegova majka duge 34 godine nije znala gdje je tijelo njezina djeteta. 

Sve do danas. Kako smo neslužbeno doznali, posmrtni ostaci vukovarskog heroja pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari, udaljenoj stotinjak metaka od zloglasnog hangara. Vijest je potvrđena dan kasnije, u srijedu na službenoj konferenciji nakon identifikacije koja je obavljena u Vukovaru.

Foto:

Tko je bio Jean-Michel?

Rođen 1. srpnja 1966. u Vesoulu u Francuskoj, Jean-Michel bio je tipični mladić toga doba. Iskazivao je strast za fotografiju i želio je postati pisac. U proljeće 1991. u novinama i na televiziji čuo je vijesti o strahotama u Hrvatskoj.  

Neustrašivog 25-godišnjeg mladića rat u Hrvatskoj potpuno je obuzeo. Nije želio samo sjediti i gledati razaranje i smrt koju su pripadnici JNA-a sijali po našim krajevima. Želio je pomoći. "Taj se narod želi izdvojiti iz federalne države, trebaju pomoć", govorio je svojoj majci, koja nije bila oduševljena. 

Ali, nije ga mogla spriječiti. 

"Nemaš mi što reći. Imam 25 godina. Dođi, pomozi mi da spremim kofer", govorio joj je."I ja sam mu pomogla. Htjela sam mu napraviti sendvič, rekao je da neće jer nema vremena. Nosio je moj križ oko vrata jer je svoj izgubio. Sjećam se da sam mu rekla: 'Jean-Michel, vrati mi križ jer ćeš i ovaj izgubiti'. Rekao je ne, 'čuvat će me'", ispričala je neutješna majka. 

U srpnju 1991. krenuo je za Hrvatsku. Ukrcao se na vlak i stigao u Zagreb, pridružio HOS-u i završio prvo na karlovačkom, a zatim na vukovarskom ratištu. Sa sobom je ponio dnevnik u kojem je zapisivao sve što vidi, uzeo je i fotoaparat. Neki kažu, bio je rođeni novinar. Navodno su mu u Zagrebu nudili da ostane kao izvjestitelj, ali je odbio. 

Prema izjavama njegovih suboraca, bio je dobar borac. Nije se bojao, a kad je trebalo išao je prvi. Satima je sjedio na tavanu i snajperom tražio metu te uočavao neprijateljske pokrete. 

"Jean je bio krasna osoba, vidjelo se to iz njegovog govora, ophođenja, očiju. Često sam u njegovim očima vidio isti onaj žar koji je svijetlio i u našim, reći ću tako, hrvatskim očima. Da nije govorio francuski, jer hrvatski nije znao, nitko ne bi rekao da je stranac. Sve je radio kao i mi, nikad nije tražio nikakve povlastice (toga inače nije ni bilo u Vukovaru)... Sve je dijelio s nama, kao i mi s njim. Isto tako, s nama je dijelio suze, bol i krv, jer ni on, naravno, nije mogao ostati ravnodušan na zlo koje nas je okruživalo...", posvjedočio je U knjizi '58' HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca Damir Markuš.

Posljednji poziv majci

S majkom se posljednji put čuo 6. listopada kada joj je rekao da se prijavio za odlazak u Vukovar. "Da samo znaš što čine. Bacaju na nas plin. Nemamo se čime braniti. Moraš tražiti pomoć", zavapio je u suzama s druge strane slušalice. 

Ona je pomoć pokušala tražiti, no nikog, očito, nije pretjerano zanimao vapaj majke zabrinute za sina. 

VUKOVARSKI HEROJ /

Neslužbeno doznajemo: Na Ovčari pronađeni posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera

Lice Jean-Michela vidjela je još samo jednom na televiziji. U trenutku emitiranja već je bio ubijen, posvjedočila je Lyliane godinama kasnije. 

"To je moj izbor, i u dobru i u zlu", ustrajno je govorio novinarima u vukovarskoj bolnici, gdje je završio nakon ranjavanja na Sajmištu.  

"Klaonica", tako je samo par sati prije smaknuća, zaogrnut zelenim ogrtačem i s dozom nervoze na licu, francuskim novinarima opisao stanje u razorenom gradiću na istoku Slavonije. 

S lica mu je nestao osmijeh. Kao da je predosjećao najgore.

"Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali sam ostao. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile", dodao je. 

Na ratištu je izgubio brojne prijatelje, vidio previše patnje, ali do samoga kraja nije želio otići iz opkoljenog i uništenog Vukovara. Do zadnjeg je daha dijelio sudbinu sa svojim suborcima.

Ranjen je na vukovarskom sajmištu 9. studenog. Devet dana kasnije iz vukovarske bolnice, gdje je posljednji put snimljen živ, odveden je na Ovčaru. 

Foto: Rtl Danas/screenshot

Krvnički smaknut na Ovčari

"Tada sam shvatila, a i kasnije doznala što je uistinu bio Vukovar", ispričala je za RTL Danas majka Lyliane, koja je godinama nakon završetka rata tražila istinu o svome sinu.

Na Ovčari su ga, prema iskazu svjedoka, četnici prvo "samljeli batinama", a onda dokrajčili metkom. Što se događalo majci poginulog borca ispričali su joj sinovi suborci, jedan od njih bio je Jean-Michelov prijatelj Paša. 

"Htio je izvući Jean-Michela iz bolnice, a on je to uvijek odbijao. Jednom, kad smo bili u Vukovaru. Rekao mi je da kad priča o Jean Michelu, koža mu se naježi i kaže mi trebao sam ga onesvijestiti, staviti sebi na leđa i odvesti ga", ispričala je Fournier.

Zarobljeni Hrvati autobusima su prevezeni u hangar na Ovčari, gdje su kasnije premlaćivani. Pred iskopanom rupom, krvnici su formirali streljački vod i pobili oko 260 ljudi. Među njima i Jean-Michela. 

"Čini se da je bio prvi kojeg su pogubili, i rekla sam si, to me treba tješiti. Bio je prvi, pa nije vidio sve što se dogodilo, ali vjerujem da je znao. Morao je znati. Sigurno se bojao, ali kao i svi ostali, uostalom. Najmlađa žrtva je bio dečko od 16 godina, kad je ubijen. Bila je i jedna mlada žena, zarobljena, koja je bila trudna", kazala je majka Francuza.

Njegov ubojica Spasoje Petković zvan Štuka, tada 18-godišnjak i jedan od glavnih egzekutora ranjenih civila i hrvatskih branitelja u Vukovaru, za krvnički čin nikada nije odgovarao. Na slobodi je zahvaljujući statusu zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca optuženih za Ovčaru te je i sam priznao cijeli niz zločina, od kojih je jedno bilo i ubojstvo Jean-Michela kojem je pucao u zatiljak.

Nakon toga ukrao mu je novčanicu od 20 franaka iz džepa.

Jean-Michel odlikovan je za herojstvo u Domovinskom ratu. Bista i most s njegovim imenom u Vukovaru podsjetnik su na nesebičnost i hrabrost, ali i sva zvjerstva zbog kojih i dan danas krvare vukovarske majke, očevi i svi oni koji su preživjeli pakao ratišta. 

Foto: Davor Javorovic/pixsell

"Ako ikada pronađu njegove posmrtne ostatke, oni ostaju u Hrvatskoj, koja je bila njegova posljednja domovina. U Vesoulu se rodio, a ovdje postao simbolom čovjeka s velikim Č", istaknula je Lyliane u pismu u kojem, zajedno sa drugom dvojicom sinova, zahvaljuje bivšem hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću na odlikovanju Nikola Šubić Zrinski koje je dodijelio Jean-Michelu.  

Fournier je u međuvremenu preselila u Hrvatsku, mir je pronašla u Karlovcu gdje je počeo ratni put njezina sina koji ga je doveo do Vukovara. Odavno nije gajila nadu da će ponovno vidjeti svoga sina. Sve što je željela je mogućnost da ga barem dostojno pokopa. 

To će sada konačno i moći. 

POGLEDAJTE VIDEO: Majka Jean-Michela Nicoliera protiv plakata sa slovom 'U' i poteza Penave: 'Želim da se njegov lik ukloni'