"Ne prođe ni dan da je se ne sjetimo, nije nam ništa lakše, ja ne osjetim da je lakše", ispričali su udomitelji male Nikoll, Branko i Darija Bojić.
Nikoll, koja je preminula prije više od dva mjeseca podlegavši ozljedama za koje se sumnjiči majka, kod njih je provela oko dvije godine.Tamo je prohodala, naučila prve riječi, osjetila što je ljubav. Branko i Darija bili su sav njezin svijet te ih je zvala mamom i tatom iako su joj govorili da ih zove čiko i teta.
Najviše ih boli što se boje da će počinitelji dobiti male kazne
Kada su je njezini biološki roditelji uzeli od udomitelja Nikoll je s teškim ozljedama 31. ožujka završila u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj i četiri dana kasnije je preminula.
Zbog sumnje u zanemarivanje policija je podnijela prijave protiv njezinih roditelja te se za nanošenje ozljeda sumnjičila majka. Udomitelji su ostali su u kontaktu s bakom djevojčice pa kad krenu razgovarati otvore se stare rane.
"Mi smo je zamrznuli u onom vremenu i tako se sjećamo", rekla je za 24 sata Darija.
Najviše ih boli što se boje da će počinitelji dobiti male kazne. "Vidjet ćemo kad sve prođe tko će biti krivac i kakva će biti kazna. To dijete je trebalo pažnje. Ona je bila dobra kod nas, ali najviše smo se njome bavili. Bila je najmanje dijete tada kod nas i imala je svu našu pažnju. Kad je došla roditeljima, bojim se da je pala u drugi plan", nastavio je Branko.
Znali su da će se Nikoll vratiti roditeljima
"Imali su na to pravo, takav je zakon. Ako ju traže, ona mora ići. Oni su dolazili svaki drugi, treći dan. Jedanput je bila tri ili četiri sata tamo, kad su je vratili, nije željela više ići. Trebala je ići na cijeli dan", prisjetila se Darija dana kada su je roditelji odveli.
Poslije su Nikoll jednom uspjeli vidjeti videopozivom.
"Primijetili smo da se malo promijenila, da je smršavila i da drugačije izgleda, ali ja sam sve mislila, možda ih nije još prihvatila pa neće jesti. Tko je mislio da će to ovako završiti", pojasnila je.
Otkriva da su s roditeljima teško uspostavljali kontakt. Željeli su djevojčicu posjetiti na Uskrs, no iz centra su im savjetovali da to ne čine jer je curica povučena i još se nije prilagodila na život u roditeljskom domu.
"Nismo htjeli forsirati. Dogovarali smo da se jedan dan kao slučajno sretnemo s njom u centru. A onda smo čuli da je dijete iz našeg kraja pretučeno završilo u bolnici. U prvi mah nismo uopće razmišljali da bi to mogla biti ona. Kad smo saznali da je to zaista ona i da je u jako lošem stanju, da je pitanje uopće hoće li preživjeti, svijet nam se srušio", kroz suze je ispričala Darija za 24 sata.
"Nekad razmišljamo jesmo li mogli pomoći, jesmo li mogli još nešto učiniti, ali znam da nismo mogli ništa, zakon je takav. Otišla bi mjesec dana prije ili poslije što ništa ne bi promijenilo. Opet bi onda završila tako kako je", nastavlja pričati suznih očiju.
Darija ne vjeruje da Nikollin otac nije znao što se dešava i kako se majka odnosi prema Nikoll. Ne upiru prstom u nikoga iz centra. Znaju da je cijeli tim donio odluku da Nikoll treba vratiti roditeljima i da su roditelji imali zakonsko pravo to tražiti.
