Prije nego što će se 24. srpnja 2009. uputiti za Split, kad će se na pružnom predjelu Rudine dogoditi željeznička nesreća u kojoj će šestero putnika poginuti, a 55 biti teško ozlijeđeno, nagibni vlak HŽ-a je kasnio, a na željezničkoj postaji u Kninu zadržao se znatno dulje nego što je bilo predviđeno voznim redom.
Prema voznom redu na dan tragedije, HŽ-ov nagibni vlak Regio Swinger ICE VT 612, njemačkog proizvođača Bombardier Transportationa, u Knin je trebao doći u 10.57, te nastaviti dalje za Drniš u 10.58. Planirano je stajanje kompozicije od samo jedne minute. Taj su raspored vožnje dali iz Uprave HŽ-a, gdje tvrde da kašnjenja na dan nesreće nije bilo.
Što se dogodilo s kočnicama?
Međutim, vještaci Odjela traseoloških vještačenja MUP-ova Centra za forenzična ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić ustvrdili su u zadnjoj verziji vještačenja od 8. studenog 2011. da je vlak do Knina, te na daljnjem nastavku putovanja od Knina do Drniša, ipak kasnio. Prema sudskim svjedočenjima putnika, vlak je imao problema s kočnicama. Tablica parametara vožnje vlaka na dan nesreće, a koju su rekonstruirali vještaci Ivana Vučetića, pobija tvrdnje Uprave HŽ-a.
Odjel za traseološka vještačenja ustvrdio je da je nagibni vlak u Knin došao u 11.02, a ne u 10.57, kako tvrde u HŽ-u. Nadalje, vlak se prema Drnišu s kninske postaje nije uputio u 10.58, kako to kažu u HŽ-u, nego u 11.19. Nagibni se vlak s putnicima, umjesto planirane jedne minute, očito zbog kvarova, tako zadržao neplaniranih 18 minuta, piše Slobodna Dalmacija.
Vještaci Ivana Vučetića u ovoj verziji vještačenja (prvu je verziju od kolovoza 2009. zbog niza nedorečenosti Županijski sud u Split vratio na doradu) ipak ne spominju uzroke kašnjenja.
Problemi na svakoj nizbrdici
Potvrđuje li ovo otkriće navode putnika, inženjera Žarka Rogana, kojemu je u vlaku poginula supruga Mirna? Taj umirovljenik radio je 40 godina kao konzultant u njemačkoj tvrtki Carl Freudenberg te se bavio kočnim sustavima vlakova, a mnoge je i osobno testirao te mu je bilo jasno da s kočnicama nešto ne valja.
Rogan je na suđenju 1. ožujka 2011. godine, među ostalim, izjavio: "... Na svakoj nizbrdici tijekom vožnje osjetio sam da nešto nije u redu s kočnicama, odnosno osjetio sam da se pale reterderi. Moj osjećaj je bio da nagibni sistem nije funkcionirao kako treba."
Druga je zanimljivost u novim momentima priče to da HŽ nema tehničke mogućnosti pregleda i održavanja nagibnih vlakova koje ima od 2004. To potvrđuje dopis službe "Održavanje vučnih vozila," čiji je direktor Dubravko Zoričić 12. veljače 2010. obavijestio predsjednika Uprave "HŽ-Infrastruktura" Branimira Jerneića da njegova služba nema iskustva s kočnim i sigurnosnim uređajima nagibnog vlaka, kao ni s elektroničkim sustavima vlaka.
Treći detalj koji otkriva splitski dnevnik u slučaju nesreće vlaka u Rudinama jest to što tada nije nađen ključ upravljačkog sustava vlaka, što potvrđuju fotografije snimljene neposredno nakon nesreće. Kako su objasnili inženjeri HŽ-a koji su Slobodnoj Dalmaciji ustupili i fotografiju, izvlačenjem ključa iz upravljačkoga mehanizma automatski se gase pogonski i kočni sustavi vlaka i više nisu u funkciji.
Strojovođa nagibnoga vlaka Joško Palinić napustio je kabinu prije nego što će kompozicija u Rudinama iskočiti s tračnica. U izjavi pred splitskim Županijskim sudom strojovođa je rekao da ne zna gdje je ključ vlaka.
Postavlja se pitanje kada je i zašto ključ izvučen iz upravljačkog sustava. Ovu zagonetku vještaci Centra Ivan Vučetić tek moraju odgonetnuti.
