U ponedjeljak je Međimurjem, ali i cijelom Hrvatskom, odjeknula vijest o nestanku 29-godišnje Ivane Fogadić iz Totovca i njezinog petogodišnjeg sina Ivana. Oni su se u noći s nedjelje na ponedjeljak udaljili od kuće u Opel Astri sivoplave boje, registarske oznake ČK 783 GC, i od tada im se gubi svaki trag.

Mlada majka je na svom Facebooku ostavila poruku koja ledi krv u žilama , a koja se može protumačiti i kao oproštajno pismo. Objavu u cijelosti možete pročitati niže.

Vijest o nestanku supruge i sina Valentina Fogadića jučer je zatekla na poslu u Vinkovcima. "Naslućivalo se nije ništa. Normalno smo u nedjelju razgovarali, imali smo i pripreme, tražili smo apartman da idemo na more svi skupa. Nikakvog nagovještaja nije bilo", rekao je Valentin. 

Nakon prvotnog šoka, u potrazi za suprugom i sinom Fogadiću se pridružio i njegov brat Robert. Kaže, Ivanu nije često viđao, ali su se dopisivali na društvenoj mreži. "Prema njenim komentarima i putem poruka nikako nisam mogao naslutiti da će se ovo dogoditi", rekao je Robert Fogadić. 

Cijelo Međimurje je na nogama. Policija nestalu majku i sina traži na kopnu, u vodi i iz zraka.

"Pretražujemo najintenzivnije lokacije signala gospođe Ivane, a to je bilo jučer na području Orahovice", izjavio je glasnogovornik PU međimurske Radovan Gaćol.

Jezero hidroelektrane Čakovec pretražuje se sonarom, a policiji u potrazi pomažu i vatrogasci. Češlja se i jezero Donja Dubrava kod Preloga.

"Prošli smo ovaj hidrokanal i za sad nema informacija. Dok god budu uvjeti mi ćemo tragati za osobom", rekao je Željko Turk iz PU međimurske.

Za Ivanom i Patrikom traga i GSS, a usprkos mraku kreće još jedna potraga iz zraka. 

Mole se svi građani koji raspolažu bilo kakvim saznanjima o nestanku majke i sina ili ukoliko uoče osobe koje bi odgovarale njihovom opisu, da o tome odmah obavijeste policiju na broj 192.

Također, informacije možete dostaviti i putem email adrese: nestali@nestali.hr.

Dramatično pismo Ivane Fogadić koje je objavila na svojem Facebook profilu (6.7.2015. u 1:01 sat) emedjimurje.hr prenosi u cijelosti:

"Na kraju uvijek ostavim osmijeh da sakrijem bol pred drugima... Ovo je sigurno posljednji takav osmijeh... Nema ih više i nikada ih više neće biti... Za početak se želim ispričati svojim roditeljima, za svaku besanu noć koju sam vam priuštila, za svaki pretrpljeni strah koji se pojavio... Nemojte se ljutiti što sam vam ovo učinila i nemojte plakati...ovo je moj izbor, a vi niste i nikada nećete biti za ništa krivi, priuštili ste mi sve i više nego ste mogli, hvala vam na svemu i oprostite mi ako ikako možete, mada sumnjam da će to itko moći (pa niti ja sama) što sam vam uzela unuka...

Mojim jedinima i najboljima bratu i sestri želim poručiti da su bili savršeni, anđeli čuvari, makar je ponekad bila i dovoljna poruka. Također želim da mi oproste sve što sam im do sada priuštila (čak i kada smo bili skupa za nedjeljnim ručkom pa je uvijek jedno od njih moralo meni prepustiti batak) e da i oprostite za to što sam znala biti neozbiljna ponekad i previše... Od svojih prijatelja stvarnih ili lažnih, novostećenih i onih još od djetinjstva želim da mi oproste što nisam uvijek bila tu kada su me trebali. Što ponekad nisam do kraja bila iskrena, neki će se sigurno pronaći u tome, ali isto tako oni su svjesni koji je glavni razlog i bio tome... Nadam se da ćete mi moći oprostiti...

Čitavoj familiji bližoj i onoj daljoj također želim poručiti kakva god se sada činila, znajte da sam uvijek bila nećaka i sestrična, bez obzira na sva neslaganja između tetaka, stričeva, ujaka i svih drugih, znajte da ste u mojim očima svi vi bili moja velika obitelj, makar smo se znali čuti i samo jednom godišnje... Oprostite mi i vi ako sam vas na bilo koji način uvrijedila...

...i za gada (ali ovaj put u onom smislu u kojem samo ti znaš zašto sam te tako zvala ♥)... Onome tko mi je pričao o raju, a priuštio pakao... Nikada nisam mislila da na zemlji postoji pakao dok nisam saznala laži koje se godina gomilaju... Kao prvo hvala ti na divnoj ulozi brižnog muža.... savršeni si glumac, najrađe bi ti dodijelila Oskara i to za životno djelo!!!

S obzirom da se s tobom ne može razgovarati ni na koji način osim putem svađe preko poruka, ovo će biti najbezbolnije za tebe, nećeš morati više izmišljati laži niti se pokušavati izvući jer iskreno nećeš imati kome... Voljela sam te, to nikako ne mogu osporiti, vjerovala sam ti, mada se ponekad nije činilo tako. Već vidim svaki tvoj odgovor na moju rečenicu, ali odmah da ti velim da jesam, vjerovala sam ti, jer da nisam davnih dana bi ti ušla u poruke, pozive, fb profil i našla sve ono što je samo djelić toga gle čuda pronašao tvoj 5-godišnji sin, slučajno...

Iskreno nije mi niti žao to što si se kurvao koje gdje (Bilje, Slatina, Gospić...) i s kim (Dragana, Valentina, Ivana, Fila....), kurvi će uvijek biti, ja im iskreno želim da zauvijek i budu takve prljave, jalove i samo ljigave rupe za ispoljavanje muških frustracija nagomilanih činjenicom da nisu u centru pozornosti. (tako tipično čim se svijet ne vrti oko tebe zasvrbi te tvoj ego dolje...)

Žao mi je samo što si mi gledao u oči i lagao, ispirao mozak... ti si bio taj koji se viječito „prijetio“ sa pričama o preljubu (da budem mrtva i ja i taj s kojim to napravim) to su barem i svi ostali znali čuti (tako da ne izmišljam ništa), ti si taj koji me nekoliko desetaka puta dnevno znao provjeravati i pitati gdje sam i što radim (mislim, stvarno...sa djetetom koje dojim mogu puno toga napraviti, sama 300km udaljena od svih koje poznajem)...

Ali zato uvijek uvjerljiva priča s tvoje strane i kada bi mi bilo nešto sumnjivo, tvoj odgovor bi bio: „Pa kada ak se stalno čujemo?“ btw odličan paravan :) Ili još jače priče kako se u firmi svi kurvaju, kako se u Heksogenu (jbg moram spomenuti ovu visoko pozicioniranu firmu) išlo za Bosnu i Mađarsku prostitutkama, kako kolege Slaven jb sve što je na dvije noge, pa drugovi Peka, Djuka, Šipi, Šandor (to su baš oni za koje si govorio da su pravi kurviši) a od ove nove ekipe valjda još nisi sve do kraja proučio, ali jedno je sigurno alkoholičari, a gdje još ekipe koje duvaju pa takvi u minsko polje... Svi se kurvaju samo Vale svetac, gleda i priča sa svojom ženom kojoj ne vjeruje.  Btw da ostatak ljudi zna da sve što je govorio stradali pirotehničar Zdenko Tomić da je to samo mrvica, da to nije niti zagrebano na površini kakva se sve sranja događaju u razminiranju, ali nije to niti toliko bitno sada, za tebe jeste jer si posao okrivljavao za sve situacije u kojima smo se našli...

Naravno sad će mnogi reći tko te jb sama si si kriva, pa iskreno i jesam, možda sam zapravo i trebala sve prekinuti kada sam dobila prvu šamarčinu tjedan dana prije svadbe (baš je bilo gadno obući kratku haljinu, a koljena u ranama od pada), pa da ne spominjem samo situacije koje si mi priuštio dok sam bila trudna (iskreno čudim se što je Patrik uopće rođen živ)... ali jbg to je valjda ona shit stvar zvana ljubav...  Sigurno ti je sad već mučno jer dosta je ljudi i pročitalo, ali čuj barem netko nek ima pravu sliku o tebi, kad sam ja stalno stvarala krivu pred drugima...

Inače dosta ljudi zna što se sve dešavalo od početka našega braka, ali unatoč svemu tome ja sam i dalje svima govorila da si ti divan i krasan suprug, patnik i još k tome pirotehničar... Nemam više snage niti volje niti želje slušati laži, boriti se za nešto što nikada nije niti postojalo barem ne s tvoje strane... Kada sve skupa sagledam, shvatim da zapravo jedina dobra „stvar“ koju si u životu napravio je naš sin, zapravo moj sin (s obzirom da si ga tek unazad godinu dana počeo primjećivati). Znam da si sad izgubljen i da misliš kako sam poremećena (trebam se liječiti ići psihijatru i ostale slatke riječi koje si mi znao uputiti) i da ne znaš što bi prvo učinio, ali ne brini uvijek će se naći neka flaša sa strane, barem to znaš nanjušiti na kilometre...

Mnogi se sad pitaju „Ali zašto si morala dijete povući sa sobom?“ Jednostavno znam da bi imao mučan život ukoliko si ti u blizini (to i sad ima priliku osjetiti kad se vratiš sa terena), kladim se da bi imao slično ili čak isto djetinjstvo kao što si ga ti imao, a to nikako ne želim... Zahvaljujem tvojoj mami što mi je neke stvari otvoreno rekla i još bolje otvorila oči (btw djelomično sam poslušala njezin savjet da te ostavim)!  Definitivno je istinita ona stara: Onaj kome pružiš još jednu šansu, sjebat će te gore nego prvi put... jer je vježbao.

Sorry stari potrošio si sve svoje šanse. Želim ti lijep život, nadam se da ćeš naći nekoga tko će biti sretan uz takav šljam od „čovjeka“.... (i da lijepo se provedi na godišnjem) I za kraj molim sve da mi oproste i nemojte žaliti za mnom, nema razloga. U životu sam napravila sve što sam htjela i što su mi mogućnosti dopustile, sad idem na neko bolje mjesto, bolje za mene! Moja jedina SREĆA nije ništa od ovoga zaslužila, ali ipak kreće na put sa mnom, samo do dijela gdje nam se ceste razdvajaju... Njemu će tamo biti puno puno bolje! Znajte da budete imali jednog prekrasnog malog anđela smeđih očiju koji će se veselo igrati na oblacima, promatrati vas i smijati se na sav glas od srca kako on najslađe to radi i zna <3"