Prije koji dan na splitskom Općinskom sudu nepravomoćno je okončan slučaj naknade štete star čak 38 godina
Splićanin je još 1984. godine podnio tužbu protiv tadašnje SFRJ jer mu se pogoršalo zdravlje tijekom služenja vojnog roka u JNA, a sada mu hrvatska država treba platiti više od pola milijuna kuna materijalno-imovinske štete plus zakonske kamate u posljednjih 39 godina te više od 150 tisuća kuna sudskih troškova.
Kako stoji u presudi, piše Slobodna Dalmacija, Splićanin je u travnju 1974. godine imao operaciju meniskusa desnoga koljena, a prije odlaska na služenje vojnog roka imao je problema i s drugim koljenom. Regrutna komisija u Splitu ga u prosincu 1977. godine proglašava privremeno nesposobnim za vojnu službu, i to dvije godine.
Stanje postajalo sve gore
U prosincu 1980. godine ga ista Komisija proglašava ograničeno sposobnim za vojnu službu zbog operacije medijalnog meniskusa koljena desne noge, ali ne i zbog operacije medijalnog meniskusa koljena lijeve noge.
U JNA je upućen desetak dana poslije, i to u Pulu kao ograničeno sposoban zbog posljedica na desnom koljenu i bio je pošteđen težih fizičkih poslova. Kao vojnik u početku nije imao nikakvih tegoba s lijevim koljenom iako je obavljao sve vojničke aktivnosti, no sredinom veljače 1981. počinje osjećati bolove u lijevom koljenu.
Stanje u vezi s koljenom lijeve noge postajalo je sve gore, vrlo je teško hodao, a sve su to znali i njegov komandir i kolege ročnici. Stanje se toliko iskompliciralo da je naposljetku bio operiran i na VMA u Beogradu.
Čistio je stubište i odlazio na čučavac
Tužitelj je dok je služio vojni rok morao raditi i radio je strojevi korak, vršio jutarnju gimnastiku, spavao na krevetu na kat i trebao skakati s njega. Čistio je stubište unutar zgrade, odlazio na čučavac u vojni zahod i dr., pa je svaki nezgodni pokret prilikom obavljanja navedenih radnji mogao prouzročiti ozljedu meniskusa lijevog koljena – stoji u njegovoj tužbi, koju je podnio smatrajući da je tu ozljedu zadobio na služenju vojnog roka.
Općinski sud u Splitu je početkom prosinca 2010. godine donio presudu davši mu 31 tisuću kuna nematerijalne štete, dok je zahtjev za ovih 520 tisuća kuna odbijen.
U listopadu 2013. godine splitski Županijski sud ukida presudu, da bi Općinski sud krajem listopada 2015. godine presudio u korist Splićanina, s više od 520 tisuća kuna imovinske štete s kamatom.
Ta je presuda potvrđena, no onda Vrhovni sud u studenome 2020. godine ukida presude i predmet vraća na ponovno suđenje, koje je, evo, sad okončano u korist Splićanina, piše Slobodna Dalmacija.
