'Preživjeti Božić, to nam je najgore. Višnjin rođendan bio je 10. prosinca, 15. su stradale, onda dolazi Božić, imali smo jaslice na četiri kvadrata, a usred dnevnog boravka nam je tekao potočić. Tek što se malo smirimo dolazi 15. ožujka. Tada je bio Gordanin rođendan, a i Ljubičin je, jer ju je rodila baš na taj dan', drhtavim glasom pričao je Dragutin Filipović, a njegova supruga Ljubica je još jednom zaplakala , piše Jutarnji list.
Deset godina nakon njihove najveće tragedije, dovršeno je kriminalističko istraživanje koje je rezultiralo uhićenjem 46-godišnjeg Roberta Žaje iz Mavrinaca kojeg je policija službeno osumnjičila zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj su smrtno stradale sestre Filipović.
Višnja i Gordana Pavletić
'Možda sam mu ovih godina dala milijun osmijeha, jer Metro u kojem sam radila je naslonjen na njegovo selo', kroz suze je ispričala neutješna majka Ljubica.
'Teško je to, ideš gradom pa gledaš ljude, pa razmišljaš, možda je ovaj, a možda onaj', dodao je Dragutin.
Na desetu godišnjicu
Mnogi se pitaju kako je krivac pronađen tek na desetu godišnjicu ove teške prometne nesreće koja se dogodila 15.prosinca 2006. godine na autocesti A6 kada je vozeći automobil Renault Clio kod ulaza u benzinsku postaju Cernik, a kako bi skratio put u pravcu mjesta Čavli, ušao u južnu prometnu traku koja je bila namijenjena isključivo za promet vozila u smjeru sjevera odnosno Kikovice te dolaskom do 76 km i 600 m autoceste A6, oduzeo prednost prolaska Toyoti Yaris, kojom je upravljala pokojna Višnja Filipović, tada 22-godišnjakinja. Ona je, izbjegavajući direktan udar vozila, naglo skrenula udesno, uslijed čega se njeno vozilo više puta prevrnulo.
Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, uz posebno izvješće, doveden je pritvorskom nadzorniku, a kako doznaje Jutarnji list, u policiji sve priznao, no kod tužitelja se branio šutnjom. Dan kasnije priveden je sucu istrage na Županijski sud u Rijeci. Ruke su mu bile vezane lisicama na leđima. U vozilu je od novinara skrivao lice, isto kao i po izlasku iz vozila, kada je držao pognutu glavu.
Renault Clio koji je vozio u trenutku tragedije kasnije je promijenio još troje vlasnika. Policija je do njega navodno došla provjerom više od 10.000 vozila i isto toliko obavljenih razgovora s njihovim vlasnicima. One koje bi smatrali imalo sumnjivima slali su na poligrafska ispitivanja. Ali nisu imali ništa, sve do desete godišnjice.
Automobil u kojem su se vozile sestre
Zašto baš sada?
Okolnosti upućuju da se radilo o slučajnosti, piše Jutarnji list. Riječani su uvjereni da je Žaja žrtveno janje, uspoređujući ovaj slučaj s ubojstvom Ivane Hodak, kćeri odvjetnika Zvonimira Hodaka, smatrajući da je osuđeni ubojica u tom slučaju zapravo žrtva nekih moćnika koji stoje iza svega. U riječkom slučaju taj moćnik bio bi tajkun Robert Ježić. Godinama se nagađalo da je kobne noći za volanom bio njegov sin Damir, teoriju zavjere nije poljuljao Damirov čvrst alibi, poslije službeni stav policije da on nije kriv, pa tako niti uhićenje Roberta Žaje.
Roditelji Filipović kažu kako im je policija vratila povjerenje u pravdu. 'Živimo s time, a nije ni važno koliko je godine prošlo, kada je svaki dan isti. Nama se tada svijet srušio, nije bilo ničega, a dalje smo nekako morali. Imali smo jedno drugo i posvetili smo se jedno drugom da bismo opstali. A pomogli su prijatelji i rodbina', kažu Filipovići nadopunjujući jedno drugo.
Prolazi vrijeme
Tog kobnog dana djevojke su se nakon posla uputile prema Zagrebu u posjet Višnjinom dečku. Roditelji kažu kako ih tog dana nisu vidjeli, a onda im je oko ponoći na vrata pozvonila policija.
'Rekli su da je Višnja stradala na mjestu, a Gordana da je u bolnici. Odjurili smo tamo. Nisu nam dali da je vidimo. Poslali su nas kući. Nismo spavali, zvali smo svakih 15 minuta da pitamo kako je. U 5 sati su oni nazvali nas. Rekli su da je i Gordana preminula. Kako sam se tada osjećao? Znate, postoje stvari koje čovjek ima samo za sebe, i ne želi ih ni s kime podijeliti. Ja taj osjećaj držim u sebi, ne mogu ga podijeliti ni s kime, jer mi je o njemu teško pričati', rekao je, suznih očiju, otac Dragutin.
Ključan trenutak
Prošao je taj prosinac i mnogi mjeseci, a onda su počele odlaziti i godine, a oni nisu doznali tko im je u smrt poslao djecu. Ispočetka su mislili da policiji treba vremena da to odradi. Onda su počeli sumnjati, ne toliko, kaže otac, da skrivaju počinitelja, koliko da skrivaju svoj nerad. A onda se prije šest mjeseci dogodio ključni trenutak.
'Napisao sam e-mail novom ministru policije Vlahi Orepiću, odgovorio mi je nakon 20 minuta i primio nas na razgovor. Obećao je pomoći i poslao mi dvojicu kolega, Antonija Gerovca i Zlatka Budimira. Rekli smo sve što smo znali. Nismo imali previše povjerenja u tu novu istragu, zbog ranijih iskustava', prisjeća se Dragutin. Isti ljudi pokucali su im na vrata u četvrtak oko 19 sati te im rekli da 'imaju osobu koja je najvjerojatnije počinitelj'.
