"Kad me prvi put udario, nazvala sam Centar za socijalnu skrb, a oni policiju. Pozvali su me na razgovor. Jedan mi je policajac, od njih trojice, kazao da pazim što ću napraviti jer će nas sve zatvoriti, ako obitelj kaže da sam rekla nešto ružno protiv ukućana. U tom sam trenutku mislila samo na svoju djecu. I povukla se. U centru su me pitali zašto sam to učinila. Oni bi se pobrinuli za djecu. Smjestili ih u dom? Nije dolazilo u obzir", ispričala je žena u tridesetima za Večernji list iz Ženske grupe Karlovac-Korak.
Ondje su njoj i njezinoj djeci prošle godine u siječnju osigurali smještaj u sigurnoj kući, a potom i u stanu pri čemu su joj ujedno pomogli da nađe stalni posao i skrasi se. Djeca su krenula u školu dok su još bili u sigurnoj kući, a drugačije ih niti ne bi mogla upisati jer sud više od godine dana nije donio odluku o skrbništvu. Nakon devet godina pakla koliko je provela u obiteljskoj zajednici, otac nije tražio ostvarivanje prava na susrete s jedcom, ali to pravo zahtijevaju njegovi roditelji i brat. U razmaku od trinaest mjeseci dva puta je rodila.
Kako se prisjeća, svekrva je otvoreno pravila razliku među djecom kako bi izgubila autoritet. Dok je radila, muž se okolo opijao, a svekar je tražio da pobaci kad je drugi put ostala trudna. Muž joj je govorio "da može naći neku od 15", a svekrva joj je pod jastuke stavljala nekakve trave i uroke. Kad više to nije mogla trpjeti, otišla je u tamošnji centar kako bi progovorila sve o psihičkom zlostavljanju koje je proživljavala.
"Ali žena u centru nije me primila ni u sobu, već mi je na hodniku punom ljudi kazala da to može riješiti samo sud. Vratila sam se mužu. Kad je drugi put nasrnuo na mene, opet sam zvala centar. Trebala su mi tri dana da ih dobijem. Opet su zvali policiju i k nama je došao onaj isti koji mi je kazao da pazim što ću napraviti... Odlučila sam otići", ispričala je za Večernji list.
