Kristian Vukasović, 18-godišnjak iz Jesenica kod Omiša, preminuo je u kolovozu u KBC-u Split nakon što je tri tjedna bio u komi u kojoj su ga dovezli iz splitskog zatvora Bilice. U istražnom zatvoru boravio je optužen za podmetanje požara. Iako je sudski vještak utvrdio da mladić, podmećući požar, nije bio ubrojiv te usprkos tomu da su mu lani dijagnosticirana tjelesna i mentalna oštećenja kao i teži invaliditet trećeg stupnja, Kristian je ipak smješten u zatvor što se pokazalo kobnim.
Otac umrlog mladića, Stipan Vukasović, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju kazao je da je njegov sin ubijen i da bi odgovorni za to morali odgovarati.
'Tata, ja ne mogu više izdržati!'
"On je meni uvijek govorio: 'Tata, ja ne mogu više izdržati!' Ja sam mu rekao: 'Kristiane, kako ću ti ja pomoći kad mi ne daju' Želim da pravda izađe na vidjelo. Sustav je meni ubio sina, pravosuđe i Uprava zatvora. Neka krivci odgovaraju i da se ovo ne dogodi više nikome. Neka odgovaraju pred Bogom i pred sudom", poručio je uplakani Vukasović.
Otac je Kristianu dolazio u posjet svaki drugi dan. Sjeća se da je jednom ovaj bio kao drogiran.
"Kazao mi je: "Tata, popio sam puno Normabela!" To je bilo kada je drugi put došao iz bolnice za osobe lišene slobode u Zagrebu. To su mu valjda davali jer je bio nemiran. Dok je boravio u zagrebačkoj bolnici, kontaktirao sam svakodnevno s jednom gospođom koja bi mi kazala da je pod terapijom i da je smiren. Inače, kada bi ga s Bilica odveli u Zagreb, ne bi mi javili dok on ne bi rekao u bolnici: 'Javite mi tati!' i onda bi me oni nazvali", rekao je za Slobodnu Dalmaciju mladićev otac.
'On je kriv, ali nije on to učinio, nego bolest'
Kaže da je isprva vjerovao sudu, tužiteljima i odvjetniku.
"Rekli su mi da je zakon takav, da je on to napravio, da je punoljetan i da ima odvjetnika po službenoj dužnosti, i da ga se mora osuditi te da odgovara za svoje postupke", kazao je dodavši da je svima dao Kristianove dokumente iz kojih se vidjelo da ima ADHD, tjelesna i mentalna oštećenja i teži invaliditet.
Ni po kakvom zakonu, kaže, Kristian nije smio imati lisičine na rukama, a kamoli ići u zatvor s drugim osuđenicima već u ustanovu gdje bi imao potrebnu medicinsku skrb.
"On je kriv, ali nije on to učinio, nego bolest. Bolest je to učinila, jednostavno bolest", ustvrdio je neutješni otac.
Čudilo ga je i to što je Kristian bio zatvoren 1. travnja, a sudili su mu tek 23. srpnja. Uočio je i promjene na njemu.
"Kada se vratio iz Zagreba, bio je stalno omamljen. Meni je jedna doktorica odmah rekla da on nije za zatvor. Imao je blijed pogled, umoran, pospan. Čak nije imao volje donositi mi odjeću za pranje, nego bi rekao da će je on sam oprati. Stalno je govorio da ne može izdržati i čekao je suđenje kao neki spas", kazao je Stipan Vukasović za Slobodnu Dalmaciju.
Neki zatvorenici su ga provocirali i šamarali
Kristiana su u Bilicama psihički i fizički maltretirali neki zatvorenici.
"Rekao je da ga je u prvoj ćeliji samo jedan zatvorenik stalno psihički provocirao pa sam mu ja kazao da ga ne izaziva i da se makne od njega. Kada je prebačen u ćeliju gdje su bili nepušači, tamo su bila trojica; za dvojicu je rekao da su bili dobri, ali treći ga je vrijeđao. Jednom mi je kazao da je dobio četiri ili pet pljuski od nekoga, ali ne sjećam se više u kojoj od ćelija. Kada sam ga pitao zašto je dobio šamare, odgovorio mi je: 'Možda sam rekao šta nisam trebao reći.' Kada se obratio jednom od čuvara, ovaj mu je kazao da on nije ništa vidio. Isto tako mi je ispričao da mu je jednom u bolnici u Zagrebu pozlilo noću pa je pozvao pravosudnog policajca. Ovaj je došao i rekao mu: 'Spavaj, ako još jedan put zovneš, radit će palica", ispričao je otac dodavši kako je vidio da si je Kristian izrezao vene.
Prije suđenja nazvao ga je Kristianov odvjetnik i pitao je li za to da mu sin pristane na kaznu od osam mjeseci zatvora, s tim da bi bio pušten za šest mjeseci. Kristian je pristao na to.
"Kada sam ga vidio na sudu, rekao mi je: "Tata, eto sada me osudilo!" Na to sam mu kazao: "Evo, sine, četiri si mjeseca već zatvoren, računaj da ćeš 1. listopada izaći vani." Tome se on i nadao i veselio se da će doći taj dan", kazao je Vukasović jedva susprežući suze.
Ocu nisu dopustili da vidi sina koji je bio u komi
Sina je vidio kada je dovezen iz zatvora u bolnicu.
"Vidio sam modrice po trbuhu. S desne strane je imao debeli krvni podljev od 15 centimetara. Pitao sam doktoricu šta je to, a ona je rekla da ne može ništa komentirati, da će snimiti bubrege da vide ima li unutarnjeg krvarenja. Pitao sam je li otrovan, rekla je da ima samo supstancije lijekova u krvi. Odmah mi je rekla i da mu je mozak oštećen 95 posto. Tada je došao muškarac u civilu i kazao da je on zapovjednik iz zatvora, da je došao s godišnjeg odmora i da on mora slušati što mi doktorica kaže. Izašao sam van jer mi je bilo loše, a kada sam se vratio, odveli su ga na snimanje glave. Sutradan sam došao natrag na Križine, bio je na petom katu, na Jedinici intenzivnog liječenja, te me stražar koji je bio tamo nije pustio da vidim sina. Pitao sam ga zašto ne mogu vidit sina, on mi je rekao: 'Ne može Bog ući unutra! Treba ti posebna dozvola od suda'. Ne znam ni zašto ga je čuvao kad je bio u komi ni zašto je meni kao ocu trebala dozvola da vidim sina. Otišao sam tada na sud na Dračevac i dali su mi dozvolu te sam tek onda mogao vidjeti Kristiana. Toga dana sam išao i u Drugu policijsku postaju i rekao da sumnjam na počinjenje kaznenog djela. Otišao sam s dvojicom policajaca u civilu na Križine jer sam tražio da ga slikaju. Međutim, pravosudni policajac ih nije pustio unutra, a oni su onda otišli dva kata niže kod doktorice na razgovor. Nakon deset minuta su izašli i otišli, i ja od tada ništa ne znam što je policija napravila", potresno je ispričao Vukasović.
Kristianov otac je za Slobodnu Dalmaciju ispričao kako su počeli problemi s njegovim sinom.
"Prvi put je zapalio vatru sa 13 godina te se onda liječio u Zagrebu. Od tada je imao terapiju i stalno je išao psihijatru. Što se dogodilo tog dana, ne znam, zaista. Do tada je sve bilo u redu, išao bi u Omiš, izlazio vani. Završio je i školu za kuhara po individualnom programu. Radio je u ljeto 2018. godine, ali samo sedam dana u Dućama, u hotelu. On vam je bio jako sramežljiv te mu je to bio problem kod zaposlenja. Psihijatrica mu je dala lijekove kako bi nekako pokušao svladati tu stidljivost", ispričao je otac dodajući da je Kristian bio umiljat, osjećajan i ponekad sramežljiv.
