Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zadar Vesna Burčul otvorenim pismom obratila se javnosti vezano u zločin na Pagu gdje je prošlog tjedna otac s balkona bacio četvero djece.
Podjetimo, Upravno vijeće Centra za socijalnu skrb u Zadru u ponedjeljak je raspravljalo o propustima u radu ravnateljice Vesne Burčul čiju je smjenu, zbog tragičnog događaja na Pagu, predložila resorna ministrica Nada Murganić, no konačna odluka odođena je za sutra nakon što članovi vijeća prouče izvješća o provedenom nadzoru nad radom Centra.
Pismo ravnateljice prenosimo u cijelosti:
"Zbog brojnih upita novinara, koji posreduju u potrebi da i javnost dobije odgovore šaljem ovo priopćenje koje nije odgovor na vaša brojna pitanja ali je i novinarima i javnosti poziv na razmatranje i razmišljanje.
Podsjećam da se radi o četvero male djece koje je njihov otac bacio s prvog kata i tako ih pokušao ubiti. Kao odgovorna osoba, ali i kao socijalna radnica tvrdim da nitko ne može predvidjeti ovakvo ponašanje pojedinca. Nema pokazatelja, informacija, dojava, spoznaja u komunikaciji s roditeljima koji bi ukazivali na zanemarujući ili zlostavljajući odnos roditelja prema ovoj djeci u posljednjih godinu dana. Stoga odgovorno tvrdim da Centar za socijalnu skrb nije mogao prevenirati ovu tragediju svojim djelovanjem. Ovakav čin očajnog bezumlja nije moguće predvidjeti.
VEZANE VIJESTI
- Zaposlenici stali uz ravnateljicu Burčul, odluka o njezinoj smjeni odgođena
- Murganić otkrila detalje slučaja s Paga: 'Majka nema kompetencije da preuzme brigu za dijete'
Centar za socijalnu skrb sa svim svojim stručnim radnicima, od kojih mnogi imaju dodatne edukacije i neprekidno se educiraju, ne može spasiti svako dijete.
Poslovica kaže "treba cijelo selo da se odgoji dijete", a inačica bi bila "treba cijeli svijet da se spasi dijete". Centar za socijalnu skrb ne može sam, kao ustanova, pomoći svakom djetetu niti svakom roditelju.
Smatram da je u našem društvu uz skrb o djeci vezana najveća količini licemjerja. Govorim to zbog činjenice da sva područja djetetova života, ali i njegovih potreba formalno pokrivamo ali ne i stvarno.
Da li ste se zapitali koliko djece na našem zadarskom području treba ranu intervenciju i čeka je 6 i više mjeseci, koliko je školske djece upisano kod jednog liječnika školske medicine i kako je moguće imati dobar uvid s tolikim brojem djece, koliki je broj djece upisan kod jednog pedijatra odnosno koji broj djece servisiraju malobrojni pedijatri u zadarskoj bolnici i koliki je broj djece u školama na jedan stručni tim, a brojne škole izvan središta niti nemaju stručni tim? Koliki je broj djece u vrtićima na samo jedan stručni tim? Sustav pravosuđa u kojem kaznene prijave za zanemarivanje i zlostavljanje djece čekaju ishod i pet godina ili prijedlog za oduzimanje prava na stanovanje s djetetom, aktualni slučaj 8 mjeseci čeka prvo sudsko ročište?
Kada je u Zadru pokrenuta inicijativa za osnivanje Poliklinike za zaštitu djece u Zadru, (i cijelog područja koje mu gravitira) za projekt koji je bio doveden do kraja nije bilo volje da se ona i osnuje 2007.
Ponavljam Centar za socijalnu skrb ne može sam, kao ustanova, pomoći svakom djetetu i roditelju. Treba osnažiti sve dionike u društvu da budu dobar servis i podrška i djetetu i roditelju. Centar za socijalnu skrb je samo dio guste mreže koja bi trebala postojati oko obitelji s djecom. I nakon ovog strašnog događaja Centar za socijalnu skrb mora nastaviti raditi. Ono što dominira kod radnika je osjećaj bespomoćnosti i osjećaj straha.
Provjerite koliki broj stručnih radnika odlazi iz Centara za socijalnu skrb u cijeloj Hrvatskoj pa i iz zadarskog i koliko će ih nakon ovog događaja otići, koliko Centara ne mogu već godinama popuniti radna mjesta socijalnog radnika.
Sličan osjećaj straha, nelagode nepovjerenja sigurno postoji i kod naših korisnika. Ako se bavite sustavom socijalne skrbi ili temom zaštite djece ne činite to parcijalno, površno i samo u svrhu praćenja jednog tragičnog događaja i ne tražite krivce samo u Centru za socijalnu skrb.
