Naknada bi, kako je istaknuto u presudi, "trebala biti satisfakcija u novčanom ekvivalentu za onu prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere" u zatvoru.
Tijesna ćelija, slaba ventilacija, rijetko tuširanje...
Zatvorenik je u tužbi naveo da je na izdržavanju kazne u zatvoru u Zagrebu u dva navrata, tijekom 2010. i od 2011. do 2013. godine, proveo ukupno 817 dana te da je zbog loših uvjeta došlo do povrede njegovih prava zajamčenih Ustavom, zakonom i drugim propisima.
Ukratko, naveo je da su zatvorske ćelije bile prenapučene zbog čega je bilo ograničeno kretanje što je vodilo do tjeskobe, razdražljivosti i sukoba među zatvorenicima. Istaknuo je i da je sanitarni čvor u istoj prostoriji samo djelomično odvojen naglašavajući pritom da zatvorenici obavljaju fiziološke potrebe dok drugi u neposrednoj blizini jedu.
Naveo je i da ventilacije u prostoriji nema, da se tuširanje obavlja u zajedničkim kupaonicama jednom tjedno te da je bio smješten zajedno sa zatvorenicima koji boluju od raznih bolesti.
Tjednima čekao na liječnički pregled
Posebno je naglasio na nedostatno dostupnu i nekvalitetnu zdravstvenu zaštitu zbog kojih se u zatvoru ponekad i tjednima mora čekati na pregled. Kazao je da je bolovao od glaukoma desnog oka te je sud prihvatio njegov iskaz da nije primio pravovremenu i primjerenu medicinsku skrb zbog koje je pet dana štrajkao glađu. U tužbi je naveo i da u ćeliji ne postoji prekidač za hitne slučajeve niti vatrodojavni sustav.
Posebno je istaknuo i da iz izvješća pučke pravobraniteljice za 2013. kao i odluke i izvješća Ustavnog suda o uvjetima života u zatvorima jasno proizlazi prenapučenost zatvorskog sustava te druge povrede prava zatvorenika zbog nedovoljnih zdravstvenih i prostornih uvjeta te nedovoljne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom.
Tražio 81.700 kuna zbog povrijeđenih prava
Zbog svega navedenog za ukupno 817 dana zatvorske kazne tražio je naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti u iznosu od 81.700 kuna.
Državno odvjetništvo je u odgovoru na tužbu, kao i tijekom suđenja, navelo da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji nije bio potpun te da zahtjev nije podnesen valjano za cijelo utuženo razdoblje. Osporavalo je i temelj tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj bio smješten sukladno zakonskim odredbama, a prostornost zatvoreničke sobe je samo dio zakonskih prava naglašavajući da umanjena prostornost ćelija nije smišljena i ciljana na namjerno uskraćivanje prava zatvorenika.
Zbog svega navedenog Općinsko državno odvjetništvo predložilo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
Sud potvrdio kršenje prava
Sud je djelomično odbacio tužbu za ona razdoblja u kojima prije tužbe zatvorenik nije podnio obavezan zahtjev za mirnim rješenjem spora, ali je utvrdio i da su u razdoblju odsluženja kazne tijekom 2010. i 2011. kršena njegova prava.
"Cijeneći dakle duljinu ovih povreda od ukupno 166 dana te njihovu narav i sadržaj i posljedice opisane skučenosti i ograničenih higijenskih uvjeta boravka, uvećano za dodatan osjećaj nelagode i straha uvijek iznova zbog nepravovremenog pristupa zdravstvenoj zaštiti, sud ocjenjuje da zbog ovih povreda tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 9.000 kuna", stoji u presudi.
Sud je prihvatio i tvrdnje tužitelja da se osjećao loše i jadno, odnosno da su mu protupravnim uvjetima u zatvoru nametnute prekomjerne duševne boli, za koje odgovara tuženik odnosno država.
