Stanari Mosećke 63B u Splitu život kroje prema navikama svog 39-godišnjeg susjeda s prvog kata. Kad ode raditi na brod, onda je mirno. No, kada se nalazi u svom stanu, onda pune ruke posla imaju i policija i Prekršajni sud. Susjedi ga gotovo svakodnevno prijavljuju.
"Cijelo popodne urla i pušta glasnu glazbu!" "Iz njegova stana satima se čuju udarci kao da macolom tuče o zid!" "Propucao mi je svjetlo na automobilu!" "Uhvatio je moju kćer za ruku, pokušao je uvući u stan i kazao da će je silovati!" "Šetao je gol po hodniku zgrade sa sjekirom u ruci!", dio je dojava susjeda.
Brutalne metode spašavanja
Posljednja, odaslana policiji u subotu poslijepodne, prilično je šokantna.
"Ustrijelio mi je muža iz pištolja!", javila je supruga Lea Krstulovića, oca troje djece, kojeg je susjed-manijak upucao u trbuh kroz odškrinuta vrata, piše Slobodna Dalmacija.
Nije ovo bila prva prijava Krstulovićevih. Pokušavali su na legalan način dobiti mir u vlastitom domu, kao i ostali stanari, koji su pribjegli mnogo brutalnijim metodama. Ne puštaju djecu samu na stubište ili ih upisuju u osnovne škole na drugom kraju grada kako bi u miru mogli živjeti kod bake i djeda. Parkiraju automobile daleko od zgrade. Stubištem se šuljaju poput tatova.
Konačno je protiv susjeda podnesena kaznena prijava i određen istražni zatvor od mjesec dana. No, vjerojatno neće na tome stati. Nije to jedini slučaj loših susjedskih odnosa.
Desetogodišnja tortura
"Ozbiljno sam razmišljala o tome da prodam svoj stan u Ulici Ruđera Boškovića jer nisam mogla više izdržati 10 godina terora susjede iz stana iznad moga. Kad sam kupovala stan, ni na koji način nisam mogla znati koliko će mi ta žena zagorčati život. Dovela me je do toga da sam izbjegavala ići kući odmah nakon posla jer nikad nisam znala što me čeka. Prolijevala je urin sa svog balkona na moj. Bacala je staru ribu i smeće. Nekim dugim štapom lupala bi mi po staklima balkonskih vrata. Noću bi satima bubala o pod u svome stanu nekim teškim predmetom. Čekala bi me na stubištu, vrijeđala me i napadala. Zvala sam policiju ni sama ne znam koliko puta. Oni bi došli na njezina vrata, ona ne bi otvorila, oni bi napisali zapisnik. Sutradan bi bilo još gore jer je svaki dolazak policije izazivao dodatnu agresiju. I ostali stanari imali su problema, a kako je bila duševno bolesna, išlo je samo nagore. Sudski smo pokušali oduzeti joj poslovnu sposobnost da je pošaljemo na liječenje jer ovdje nije imala obitelj. Kad je krenuo postupak, predstavnici Centra za socijalnu skrb nisu dolazili pa je sve stajalo na mjestu godinama, doslovno. Tada se pojavio predstavnik neke opskurne udruge koji je nas na sudu optuživao da napadamo nesretnu nemoćnu ženu jer joj želimo oteti stan", govori 50-godišnjakinja iz Splita.
"Nesretna nemoćna žena" imala je 60 godina, 185 centimetara i stotinjak kilograma pa su susjedi strahovali od fizičkog napada. Uspjeli su ishoditi pokretanje kaznenog postupka, no on je obustavljen. Njezina liječnica, naime, ne želi staviti potpis na odluku za prisilno liječenje, a policija je bila nemoćna jer je ona bila psihička bolesnica. Svi su odahnuli tek nakon njezine smrti.
Zalijevaju ih urinom i izmetom
I Stepinčeva ulica imala je svoje "susjede iz pakla". Dvadeset godina stanari jednog ulaza trpe disfunkcionalnu obitelji iz prizemlja, koju čine baka, žrtva obiteljskog nasilja, majka alkoholičarka i psihički bolestan sin. Policija stalno dolazi, Centar za socijalnu skrb ih nadgleda, ali ne može ih spriječiti da teroriziraju ostale stanare.
"Ona jadna pijana lupa nam po vratima usred noći, viče do iznemoglosti, pjeva, psuje, ali na to smo navikli. Sada je novo da nam zalijevaju ulazna vrata stanova urinom, a vrećice s izmetom ostavljaju u poštanskim sandučićima. Izmeta ima razmazanog i po zidovima zgrade. Izbacuju iz stana otpatke, ostatke hrane, kosti. Sve smrdi kada uđeš u zgradu. Centar za socijalnu skrb poslao je jednom štićenike Reto centra da očiste njihov stan. Odvezli su tri puna kamiona otpada", rekli su stanari.
Ispod smeća našli starca
U šibenskoj staroj gradskoj jezgri živjela je 54-godišnjakinja u svojem stanu u nevjerojatnim nehigijenskim uvjetima. Dugo su stanari upozoravali na strašne uvjete i smrad u kojem su živjeli. Komunalno redarstvo je reagiralo tek nakon sedam godina. Rezultat - pronašli su nepokretnog i zapuštenog starca te iznijeli više od 400 vreća smeća.
Država platila loše odnose
A da loši međususjedski odnosi koštaju i državu, odnosno njene građane govori i slučaj iz 2008. godine kada je Vladimir Benac, inače brigadni general Hrvatske vojske i stopostotni invalid, upucao svog prvog susjeda Denisa Bušelića. To je bio epilog dugogodišnjeg sukoba zbog Bušelićeva kluba "Carpe Diem". Ondje je Benac čekićem u nogu pogodio jednoga gosta, a policija nije ništa poduzela, iako je već imao 27 prekršajnih postupaka.
Bušelić je od zadobivene ozljede ostao nesposoban za rad, s utvrđenim 100-postotnim invaliditetom, stoga je odlučio tužiti i državu zbog inertnosti represivnog i pravosudnog aparata. Spor je dobio i Hrvatska mu mora isplatiti 1,4 milijuna kuna. Benac je, pak, dobio samo tri godine zatvora zbog pokušaja ubojstva.
