Zadranka (42) odlučila je iznijeti javnosti svoju potresnu priču o silovanju u kojem je ostala trudna i odlučila roditi, no njezin joj je silovatelj to dijete oduzeo.
"U studenom 2010. godine pretrpjela sam silovanje. Muškarac je bio iz drugog grada. Nismo bili u vezi, bilo je to tek kratko poznanstvo. Te nedjelje bio je na proputovanju kroz Zadar i dogovorili smo se da ga pričekam u svom naselju, a potom smo se njegovim automobilom trebali odvesti do benzinske pumpe na kojoj je bio kafić i popiti kavu. Kad je pored pumpe prošao bez zaustavljanja, počeo me hvatati strah. Odvezao nas je nekoliko kilometara dalje na osamu i silovao me u automobilu. Pet tjedna kasnije ustanovila sam da sam trudna. Rođena sam u obitelji vjernika i sama sam praktična vjernica. Odlučila sam to dijete roditi.
Muškarac koji me silovao, tijekom cijele trudnoće tražio je da pobacim, a kad je shvatio da to neću učiniti, nastavio me psihički maltretirati i zastrašivati. Govorio mi je da će od djeteta napraviti uličara, davati mu alkohol, da će uništiti i njega i mene. Dva mjeseca prije djetetova rođenja banuo je bez najave u našu obiteljsku kuću, vikao i udario glavom o zid, što me uplašilo pa sam izjurila van. Sustigao me na stepenicama i uhvatio za ramena. Pala sam niz stepenice i prokrvarila. Posjetio me i u rodilištu i rekao da ga se nikada neću riješiti. Bila sam u silnom strahu da će nešto napraviti djetetu i meni. Nakon djetetova rođenja znao je nenajavljeno banuti u našu kuću, jednom i u pratnji svojih roditelja. Jednom prilikom istrgnuo mi je dijete iz naručja i tresao ga tako da je dijete od plača pocrvenjelo pa poplavjelo. Tada smo ga prijavili policiji i više nije dolazio u našu kuću", ispričala je za Jutarnji list.
Bio je to početak mučnog sudskog spora oko skrbništva nad djetetom koji će uz niz dramatičnih obrata i proturječnih psihološko-psihijatrijskih nalaza i mišljenja potrajati šest godina.
U listopadu 2013. zadarsko je Županijsko državno odvjetništvo njezinu prijavu za silovanje odbacilo. Nakon toga je kao supsidijarna tužiteljica preuzela privatni kazneni progon i sama podnijela tužbu za silovanje. Na temelju njezine privatne tužbe sudac istrage zadarskog Županijskog suda u rujnu 2014. donio je rješenje o pokretanju istrage i na desetak stranica obrazložio da postoji osnovana sumnja u silovanje. Međutim, muškarac kojeg je tužila žalio se na rješenje o istrazi i u siječnju 2015. sudsko vijeće zadarskog Županijskog suda istragu za silovanje je obustavilo, a njezinu privatnu tužbu odbacilo.
Međutim, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je na temelju kaznene prijave oca njezina djeteta u listopadu 2013. podnijelo optužnicu protiv nje i to - zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja silovanja. I dok je kazneni progon koji je ona pokrenula zbog silovanja obustavljen, Općinski sud u Zadru je sedam godina sudio njoj zbog lažnog prijavljivanja.
Postupak o skrbništvu nad djetetom okončan je u jesen 2017. presudom zadarskog Županijskog suda koja je šokirala majku, ali i dijete. Dječak je nakon šest godina zajedničkog života s majkom, bakom, djedom i ujakom presudom dodijeljen ocu, a njoj je ostavljen rok od 15 dana da mu ga preda. Kada to nije učinila u predviđenom roku, u veljači 2018. policija joj je prisilno oduzela dijete i predala ga ocu, u drugu, nepoznatu obitelj, u nepoznat grad, piše Jutarnji list.
Majci je određeno pravo da ga vidi jednom tjedno na dva sata, i to uz nadzor Centra za socijalnu skrb. Vrhovni je sud odbio njezin zahtjev za revizijom presude, a Ustavni joj je sud odbio tužbu.
"Mog sina sa šest godina predali su silovatelju, iako s njim nikada nije proveo ni minute i unatoč medicinskoj dokumentaciji u kojoj piše da za djetetov rast i razvoj nije dobro da bude u njegovoj blizini. Odveli su mi ga u potpuno novu sredinu, u Split, što je protivno svim pravilima struke. Sin mi je od šoka zanijemio", tvrdi Zadranka.
Nade još polaže u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu pred kojim je zbog oduzimanja djeteta tužila državu.
