Zatajenje srca i, posljedično, zatajenje mozga, kako neslužbeno saznaje Jutarnji list, uzrok su smrti Kristiana Vukasovića (18), mladića s mentalnim i tjelesnim oštećenjima koji je nakon mjeseci provedenih u zatvoru preminuo KBC-u Split prošle subote. Kako navodi poznati hrvatski patolog koji je želio ostati anoniman, to znači da je Kristian vrlo vjerojatno umro od tzv. psihičke smrti.
- Radi se o smrti nastaloj zbog straha, neispavanosti, stalnog psihičkog rastrojstva, ekstremnih okolnosti u kojima osoba boravi i kojima je izložena - kazao je patolog za Jutarnji list.
Podsjetimo, Kristian Vukasović, iako je tek bio navršio 18 godina i iako se radilo o osobi s trećim stupnjem invaliditeta, koji se liječio na psihijatriji od 12. godine, osuđen je za podmetanje požara kao odrasla osoba. Izrečen mu je istražni zatvor te je smješten na Bilice. Osuđen je za podmetanje požara - poremećaj piromanije utvrđen mu je znatno ranije zbog spaljivanja pet maslina i nešto makije.
Kristian je navodno u zatvoru bio prestravljen, bio je u strašnoj panici i strahu cijelo vrijeme, triput je hospitaliziran zbog suicidalnih misli, naprosto nije mogao izdržati zatvor.
'Zatvor je za njega bio svojevrstan svakodnevni horor'
- Postoji određena granica do koje čovjek može izdržati, kako fizičku, tako i psihičku iscrpljenost. Nakon toga organ ili organi u tijelu, koji su u stanju lošije izdržljivosti, ne mogu više izdržati toliki napor. Takve primjere najčešće imamo kod mladih ljudi, adolescenata koji se bave nekim sportom i ne mogu izdržati fizičke napore koje donosi određeni sport - rekao je za Jutarnji list dr. Ivan Urlić, poznati splitski psihijatar. Mladić je, nastavlja, bio “stavljen” u svijet koji je njemu u potpunosti stran i kojemu on nije pripadao. To je za njega svojevrstan horor koji nije gledao na televiziji, već uživo, svakog dana u zatvoru.
Nije mu bilo mjesto u zatvoru?
- Kod njega su hormoni stresa rasli do maksimuma i ostajali na toj razini, tako da njegov organizam, prvenstveno u psihičkom, a potom i fizičkom smislu nije imao ni trenutak odmora. Živjeti u strahu, makar i jednu minutu, u zatvorenom, strogo ograničenom prostoru, u društvu kriminalaca za tog mladića ni u kojem slučaju nije bilo lako i došlo je do potpune iscrpljenosti koja je u konačnici mogla dovesti do smrtnog ishoda - kaže dr. Urlić. Mogla je dovesti do srčanog zastoja, osobito ako se u podlozi te smrti krije srčano “oštećenje” za koje mladić i njegova obitelj nisu morali ni znati. Dr. Urlić smatra da Kristianu nije bilo mjesto u zatvoru, već u nekoj od medicinskih institucija, u kojima mu se moglo pomoći.
