Smrt 18-godišnjeg Kristiana Vukasovića postavila je brojna pitanja o postupanju pravosudnog i zatvorskog sustava prema osobama s posebnim potrebama. Naime, u 140 dana, od uhićenja do smrti pretprošlog tjedna, Kristian je tri tjedna proveo u bolnici, 47 dana na psihijatriji zatvorske bolnice u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu te 73 dana u zatvoru na Bilicama.
Iako je nakon uhićenja sudski vještak ocijenio kako je Kristian smanjeno ubrojiv te mu je zbog mentalnih i tjelesnih oštećenja određen invaliditet trećeg stupnja, ipak je morao odslužiti kaznu od osam mjeseci zatvora zbog podmetanja požara. Čak niti ranija dokumentacija u kojoj su opisani brojni zdravstveni problemi nije bila olakotna okolnost pri presudi.
Istražni zatvor u iznimnim slučajevima
"Istražni zatvor bi se za osobu do 21 godinu trebao izreći iznimno tek ako se pokaže da mjere opreza ne funkcioniraju. U postupcima za koje sam ja bila nadležna, kada bismo imali mlađeg punoljetnika koji ima ADHD, stručni suradnici bi procijenili njegovu razinu odrastanja koja je uvijek bila ispod starosne dobi. Primjerice, 18-godišnjak s ADHD-om na razini je maloljetnika od 15 ili 16 godina", objasnila je za Slobodnu Dalmaciju stručnjakinja za maloljetničko pravo Lana Peto Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.
No, Kristian je završio u zatvoru na Bilicama, gdje je ćeliju dijelio s kriminalcima te mu je bilo ograničeno kretanje. Zbog toga je naposljetku dobio napadaje panike i straha. Nakon nekoliko dana se u njemu pojavio poriv za samoozljeđivanjem, zbog čega je i odveden u zatvorsku bolnicu, gdje je ostao dva tjedna, noću vezanih ruku i nogu za krevet te s terapijama koktelom lijekova za epilepsiju i manične epizode u bipolarnom poremećaju, antidepresiva, sredstava za smirenje te za liječenje kardiovaskularnih bolesti i astme.
Priznanje pod lijekovima?
Istovremeno je protiv njega podignuta optužnica i to bez izvješća o osobnom i obiteljskom stanju i prilikama, koji je trebao izraditi Centar za socijalnu skrb, iako se radi o mlađem punoljetniku. Centar je također trebao predložiti i sankciju koja bi bila prilagođena njegovom stanju, kao i procijeniti može li se na njega primijeniti Zakon o sudovima za mladež. No, ništa od toga se nije dogodilo.
Umjesto toga je Kristian vraćen u zatvor, gdje je izdržao pet dana prije nego što je ponovno završio u Svetošimunskoj, gdje su procijenili da nije suicidalan, ali je depresivan. Ondje je izrezao obje podlaktice te kasnije priznao da mu je to otpustilo napetost zbog cijele situacije. Unatoč tome, vratili su ga u Bilice s novom terapijom: za sva tri lijeka za psihu doze su bile dvostruko pojačane, a uveden mu je i još jedan lijek protiv anksioznosti. Takav se pojavio na sudu, gdje mu je presuđeno u samo jednom danu.
Uzrok smrti teško dokaziv
U njegovu slučaju se primjena maloljetničkog prava nije ni razmatrala, a kazna je bila rezultat suglasja odvjetnika i mladića s posebnim potrebama pod utjecajem jakih lijekova. Tjedan dana nakon toga, Kristian je u komi završio u splitskoj bolnici, a tri tjedna poslije je preminuo.
Iako je naložena obdukcija, koja je na kraju utvrdila kako je mladić "umro od straha", zbog trotjednog boravka u bolnici bilo je teško dokazati uzrok smrti povezan s tjelesnim nasiljem, a ni toksikološki nalaz s tolikom odgodom ne može otkriti jesu li mu davani lijekovi mimo terapije. Pravi uzrok smrti Kristiana Vukasovića tako možda nikad neće biti otkriven.
