O Kreši sam već sve rekao, ili barem sve što o njemu znam, jer osim tih nekoliko puta što se spustio do mene dok je još radio kod nas, a kada smo malo pili, pričali o nogometu i ženama, nisam ga baš dobro poznavao. Ne bi ga ja ni zvao, ali kako mi je bivša žena digla živac s onim svojim "poštarom" i njegovim frendom s faksa, onim prokletim narkomanom, njega sam spomenuo više kako bi mi se svi skinuli s grbače i da ispadnem važan jer, evo, i ja imam svog odvjetnika. Ipak, bilo mi je drago kada se odmah odazvao i kada me prepoznao...
"Zajeb, čovječe...", rekao je sa smiješkom na usnama još s vrata,"k'o onda kad je Hector Cuper na poluvremenu izvadio Ronalda protiv Lazija".
Bila mi je, priznajem, smiješna ta njegova opsjednutost Interom, ali sad mi nije bilo do šale. Zanimalo me zašto me drže, kako su, i zašto, baš do mene došli, te kada ću dobiti priliku da sve to objasnim, ali on me obradovao i prije nego što sam ga bilo što uspio priupitati.
"Ajde, diži se...", rekao je,"ne mogu te ovdje više držati bez da podignu optužnicu".
"Ajmo na piće...", rekao je još, a ja sam samo činio kako on kaže.
Uzeli smo dvije travarice, a onda još dvije, i on mi je rekao da sam glavni osumnjičeni, ali osim iskaza Grbićeve tajnice da se nakon razgovora sa mnom vratio znatno potresen i zapisa iz njegova rokovnika da mi mora platiti sto tisuća Eura, i nemaju previše dokaza protiv mene.
"100? Molim? Čega?", pitao sam zbunjeno,"Sto tisuća čega? Kome?"
Krešo je samo slegnuo ramenima, kao da ne želi ništa o tome čuti i da, što manje zna - to bolje, a onda je strusio još jednu ljutu i rekao da ne smijem napuštati zemlju jer će me uskoro opet zvati na razgovor, a možda će i optužnicu podizati.
"Sad odi doma i odmori se malo. Nazvat ću te sutra", rekao je, ali odmor je bilo zadnje što mi je bilo na pameti.
Na sudu se neću dobro provesti...
Prije svega dva dana bio sam spreman dati otkaz i predati papire za Kanadu, a onda je ta debela mješina koje mi sad više uopće nije žao, došao do mene i cvilio k'o neka curica, da bih ja sada bio glavni osumnjičeni za njegovo ubojstvo. Pri tome mi nitko ništa ne govori, nisam dobio priliku ni da ispričam što se te večeri dogodilo, da se branim, ponudim neki alibi ako ga imam, a onda mi još kažu da je u rokovniku pisalo kako mi je dužan lovu. Stvarno ne znam što bi sve to trebalo značiti, ali znam da je ovo Krešino "Nazvat ću te sutra", značilo da do sutra pripremim par tisućica predujma. Ovaj zapis iz Grbinog rokovnika sigurno mu je dao i nadu da imam neku lovu sa strane, a moguće i da misli kako sam kriv, ili ga, jednostavno, nije briga...
Doduše, jasno mi je već sada da se na sudu neću baš najbolje provesti. Ako nam je sudstvo zbilja korumpirano, to je onda najvećim dijelom upravo od ove moje korporacije. Pa kad jebeni sudski vještaci, najveći stručnjaci dakle, za koju tisućicu više na bankovnom računu neprestano svjedoče u njihovu korist, a ukoliko to ne učine, zna se, ostaju bez daljnjih angažmana i zarada na sudu - nema smisla da se tim pravosudnim putem uopće pokušavam izboriti za svoju slobodu. Koliko sam samo puta i ja po njihovom nalogu morao uhoditi neke visokopozicionirane sudske dužnosnike kako bi oni u pravom trenutku imali nešto čime ih mogu ucijeniti...
Moglo bi se tako vrlo lako dogoditi da suca koji meni bude raspoređen, na osuđujuću presudu prisile upravo jednim od dokaza koje sam ja osobno za njih skupio.
Poslovica "Tko drugom jamu kopa...", palo mi je tom prilikom na pamet, dok sam, eto, sam u nju upadao,"nikad' nije bila primjerenije upotrijebljena".
Ukoliko je dakle, zbilja moja korporacija ta koja mi namješta, na sudu sam gotov! Jedino što mi preostaje je da sam saznam koji se tu kurac događa, i zašto sam ja u središtu svega toga, prije nego što podignu optužnicu i vrate me u buksu, ili, jebatga, da zbrišem glavom bez obzira.
Za početak ću, odlučio sam, napraviti malu kućnu posjetu onoj kravetini od njegove sekretarice koja je policiji dala izjavu o njegovom navodnom stanju nakon razgovora sa mnom i koja im je ukazala na taj suludi zapis iz njegova rokovnika, a koji ih je očito naveo na to da posumnjaju kako sam ga ucjenjivao. Jebat ću joj mater kada je vidim, kao da ne znam zašto su stalno nju odabirali da sa šefovima odlazi na sponzorirana putovanja u tropske krajeve i egzotične zemlje.
Sva sreća da sam još prije godinu dana, za svaki slučaj, iz središnjeg kompjutera izvukao adrese svih zaposlenika osiguravajućeg društva. Mislio sam da ću to jednog dana iskoristiti u uhođenju one atraktivne plavuše iz računovodstva s kojom sam se jednom prilikom vozio u liftu, a koja se nedavno razvela, ali dobro će poslužiti i u ove svrhe.
Eksplozivni memoari umirovljenog zagrebačkog detektiva: Ubojstvo na šesnaestom katu (1.dio)
Eksplozivni memoari umirovljenog zagrebačkog detektiva: Murtićeva slika krije i tragove krvi (2.dio)
