Ostojić je podnio tužbu zbog, kako smatra, niza uvreda i kleveta izrečenih u emisiji "Bujica" emitiranoj 25. studenoga 2015. na Osječkoj televiziji, u kojoj je za stradavanje vukovarskog branitelja Darka Pajičića zbog prekomjerne uporabe policijske sile prozvan Ostojić, kao tadašnji ministar unutarnjih poslova.
U emisiji je Bujanec Ostojića nazvao "beskrupuloznim ministrom Ostojom Rankovićem", u prilogu prenio izjavu Zdravka Tomca "Uzrok zla: Ranko Ostojić i Zoran Milanović, jer njih dva jedini odlučuju bez ikakve političke kontrole", te izjavu Zvonimira Trusića kako su Ostojić i ostali dijelovi tadašnje vlasti hrvatsku policiju pretvorili u dio represivnog aparata za obračun s neistomišljenicima.
Obrazlažući presudu sudac Ivan Sajter istaknuo je kako je sloboda izražavanja novinara pravo zajamčeno Ustavom i međunarodnim konvencijama, ali je Bujanec prekršio pravila profesije iz Kodeksa časti hrvatskih novinara, koji propisuje da je novinar dužan poštovati kulturu dijaloga, uvažavati čast i ugled osoba s kojima polemizira, a kada postoje različita stajališta o nekom slučaju dužan je predstaviti sva stajališta javnosti, a ne samo jedno.
Sud smatra da je Bujanec kao novinar imao pravo propitivati Ostojićevo djelovanje kao ministra, ali ne i iznositi tvrdnje da je tadašnji ministar praktično kriv za Pajičićevu smrt, zbog čega je zaključeno da je nedvojbeno riječ o kleveti, jer je okrivljenik svjesno iznosio lažne tvrdnje, koje su putem TV-emisije postale pristupačne većem broju osoba.
Bujanec želio uvrijediti Ostojića na etničkoj osnovi
Sud je zaključio kako počinjeno djelo klevete u sebi sadrži i uvredu, odnosno da je Bujanec želio uvrijediti Ostojića na etničkoj osnovi, uspoređujući ga s Aleksandrom Rankovićem, osobom koja je nedvojbeno omražena u hrvatskom društvu.
Pri odmjeravanju kazne sud je uzeo u obzir da je Bujanec već dva puta osuđivan, i to za izigravanje sigurnosnih mjera kao pravnih posljedica osude, te za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama, pa mu je propisao novčanu, a ne uvjetnu kaznu, kazao je sudac Sajter.
Bujanec je novčanu kaznu dužan platiti u roku šest mjeseci, ako to ne učini sud može naložiti prisilnu naplatu, ili je, uz njegov pristanak, zamijeniti radom za opće dobro, a ako ne pristane na rad za opće dobro, novčanu kaznu može zamijeniti zatvorskom.
Na izricanju presude nisu se pojavili ni Ostojić niti Bujanec.
Ostojićev odvjetnik Radan Kovač u završnom je govoru ocijenio kako se ne raspravlja o vrijednosnim sudovima, koji se temelje na činjenicama ili dobroj vjeri, već o notornim neistinama za koje Bujanec ne posjeduje niti jedan dokaz.
Smatra kako je Bujanec klevetao i vrijeđao Ostojića, ne samo u spornoj emisiji, nego i tijekom cijelog postupka, pri čemu je pokušao sudnicu pretvoriti u svoju TV-emisiju i provesti "puzajuću reviziju povijesti", što mu nije pošlo za rukom.
Bujančev odvjetnik Emil Havkić nakon presude je najavio žalbu, a u završnoj je riječi ustvrdio kako se radilo o novinarskom poslu, na temelju tadašnjih Bujančevih saznanja, i iznošenju vrijednosnih sudova, pa stoga nema osnova za tvrdnje o uvredi i teškom sramoćenju. Smatra kako je privatna tužba usmjerena uvođenju cenzure i ograničavanju slobode govora i izvještavanja, pa je zatražio Bujančevo oslobađanje.
